eto tako sjedim ja za kompom i pišem post. nemam kaj za radit, niš za učit pa uživam i bezveze trošim vrijeme. nije baš da imam puno inspiracije. baš se dobro osjećam, ozdravila sam skroz, prestala piti antibiotike (napokon!). utjecala sam na neke ljude oko sebe, koji su se prestali zabrinjavat oko nepotrebnih stvari. sad nam je svima lijepo i prekrasno i tak bi trebalo uvijek biti. baš vlada neki happines. zanemarimo činjenicu da je za tjedan dana valentinovo. čemu sve te gluposti oko poklona i takvih stvari?!? ak ti je do nekog stalo onda zašto kupovat poklone?! dobro, ak netko baš želi znak pažnje pokloni mu ružu i gotovo. mislim da je cijeli taj dan izgubio smisao i da je postao totalno isfuran. ali nek ljudi uživaju ako ih kupovanje čini sretnim. meni je oduvijek shopping išao na živce. ah, znam nisam baš normalna, tipična cura, ali čujte... normalno=dosadno, čudno=zabavno:):) baš slušam jednu super pjesmu - nick cave -the weeping song, pjesma ima neki mračni dojam ali je tako dobra! kad sam ju prvi put čula naježila sam se (a to mi se nedogađa baš često).