...just you and me...
utorak, 07.02.2006.
eto tako
eto tako sjedim ja za kompom i pišem post. nemam kaj za radit, niš za učit pa uživam i bezveze trošim vrijeme. nije baš da imam puno inspiracije. baš se dobro osjećam, ozdravila sam skroz, prestala piti antibiotike (napokon!). utjecala sam na neke ljude oko sebe, koji su se prestali zabrinjavat oko nepotrebnih stvari. sad nam je svima lijepo i prekrasno i tak bi trebalo uvijek biti. baš vlada neki happines. zanemarimo činjenicu da je za tjedan dana valentinovo. čemu sve te gluposti oko poklona i takvih stvari?!? ak ti je do nekog stalo onda zašto kupovat poklone?! dobro, ak netko baš želi znak pažnje pokloni mu ružu i gotovo. mislim da je cijeli taj dan izgubio smisao i da je postao totalno isfuran. ali nek ljudi uživaju ako ih kupovanje čini sretnim. meni je oduvijek shopping išao na živce. ah, znam nisam baš normalna, tipična cura, ali čujte... normalno=dosadno, čudno=zabavno:):) baš slušam jednu super pjesmu - nick cave -the weeping song, pjesma ima neki mračni dojam ali je tako dobra! kad sam ju prvi put čula naježila sam se (a to mi se nedogađa baš često).
A song in which to weep
While all the men and women sleep.
This is a weeping song
But I won't be weeping long
- nick cavekad sam već kod muzike, našla sam knjigu kod sestre - jim morrison, divljina - izgubljeni spisi. njegove neobjavljene pjesme. ima fakat super pjesama.
damage me////raza me
rend my mind////rastura mi um
with your dark slumber////svojim mračnim drijemežom
cold temple of steel////hladni čelični hram
cold minds alive////hladni umovi žive
on the strangled shore////na zagušenoj obali
veterans of forign wars////veterani stranih ratova
we are the soldiers of////mi smo vojnici
rock&roll wars////rock&roll ratova
pa dosta je ovog ispalo, a nisam stvarno znala šta da pišem. he-he