Marketing
pismo za...
Sjeo sam za kompjuter i počeo pisati e-mail, s namjerom da ga pošaljem jednoj osobi, jer je unutra bilo napisano nešto dosta osobno i jako iskreno. Pisao sam i pisao, bilo je tu puno teksta, ali još više osjećaja.
Kada sam završio pismo ponovno sam ga pročitao i zastao. Premda sam pisao taj e-mail u namjeri da ga pošaljem toj osobi, imao sam osjećaj ono uopće nije bilo upućeno toj osobi.
Sada već po drugi puta počeo sam čitati što sam ja to «zapravo» napisao. I tek tada sam shvatio. Kao da nisam razmišljao dok sam pisao taj tekst, nego su ga pisale moje najdublje dubine. Te riječi, osjećaji i želje nisu bile upućene toj osobi nego mom već davno zaboravljenom najboljem prijatelju. Ono što nisam uspio kroz molitvu i razgovor s Isusom izreći, odjednom je izašlo na papir onda kada nisam «palio» svoj mozak nego svoje dubine.
Onda kada sam jednostavno htio biti iskren, tada je iz mene izašlo ono što svojom glavom ne bih nikada mogao izreći.
I tada sam odlučio. Zatvorio sam se u sobu, isprintao tekst i počeo ga polako čitati. Čitao sam i čitao... na kraju sam primijetio…
Ponovno sam imao svog najboljeg prijatelja kraj sebe…
posveta ;-)
Za sve iskrene tekstove koji su napisani, a ne poslani (iz straha od reakcije osobe kojoj bi ih poslali).
Sa vjerom da su te napisane riječi ipak stigle do osobe kojoj su namijenjene.
Post je objavljen 01.02.2006. u 14:05 sati.