OK ĐAKOVO– OK POŽEGA 3:0
( 25:12; 25:16; 25:17 )
NASTUPILE SU SLJEDEĆE DJEVOJKE:
1. ANTONELA MARAS
2. TANJA OMAZIĆ
3. IVANA IVANUŠEC
4. MATEA ZORIĆ
5. SANDRA UNTERAJNER
6. ANDREA IVANDA
7. MONIKA SLIŠKOVIĆ
8. MARIJA ĆURIĆ
9. MAJA ĆURIĆ
10. MAJA AMBRUŠIĆ
11. NIKOLINA RAGUŽ LUČIĆ
12. ANTONIJA MARKOVIĆ
Nema veće sreće za trenera nego kada vidi da taj uloženi njihov i svoj trud polako i lagano počinje davati dobru igru i dobar rezultat. Nakon dvije utakmice iz kojih smo izašli poraženi u petom setu jednostavno je trebala jedna ovakva pobjeda da cure postanu svjesne koliko mogu dati, jer tri seta početi s tri različite postave i sva tri seta dobiti meni sigurno govori najviše i ja sam iz toga mogao puno vidjeti.
Vidjeti da sve mogu igrati , samo što ću morati kod nekih raditi na tome da kroz igru na ovakvim utakmicama uđu u puno bolju formu tako da mi ravnopravno konkuriraju za prvi sastav, a time će i prva ekipa morati još više gristi i boriti se da zadrže svoje mjesto u postavi čime ćemo nadam se još više poboljšati kvalitetu igre.
Utakmica je bila dobra, ekipa Požege nije imala nikakve šanse, ali kakav bi ja to bio trener kada i u pobjedi ne bih vidio ono što nije dobro i što moramo popraviti.
Cure iz prve ekipe su odigrale standardno tako da o njihovoj igri neću pisati, jedino bih se od standardnih osvrnuo na MONIKU na koju i ovim putem apeliram da opusti ruku, da se ne boji i da tuče po toj lopti jer od nje to trenutno najviše tražim.
Vidim da je problem zadnja linija, ali ne ona koja igra standardno, nego one cure za koje sam mislio da će to moći koliko toliko odraditi vidim da ne ide. Prije svega stvar je njihovog prijema servisa i stvar je njihove zaboravljivosti u kretanju. Konkretno mislim na ANTONIJU s kojom ću morati više raditi na prijemu servisa tako da bi u određenim situacijama kvalitetno mogla zamjeniti ANDREU, ako joj u određenom trenutku ne bude išlo ili ne daj Bože da mi možda ne dođe na utakmicu.
MARIJA je opet odigrala dosta solidno za vrijeme koje je bila na terenu jedino što kod nje nedostaje te eksplozivnosti da se malo brže kreće po terenu i što kod tih smečeva na lopti jednostavno ta ruka djeluje presporo što meni još uvijek ne daje hrabrosti da je češće stavljam u ekipu u težim utakmicama.
Kod MATEE je na neki način još uvijek prisutan strah koji moramo razbiti, a ANTONELA se sve sigurnije vraća u svoju formu.
E a onda kako ljudi kažu šećer na kraju, opet TANJA. Vidim mrtva u terenu, šta je???, ona meni šajbala sam treneru do pet sati ujutro u svatovima, kao da bih se trebao sažaliti nad njenim stanjem. Ne vidim logiku, sigurno je bilo dobro kada je toliko ostala, a ja da je žalim!!!!!!!!, a ja spav'o u krevetu. Samo da znaš kada sam igrao da sam najbolje utakmice odigravao kada sam cijelu noć šajbao , i pogotovo ako je to bila jutarnja utakmica, milina, rastrčiš se, razigraš, daš sve od sebe – i na kraju kao rezultat dobiješ dvije dobre stvari, dobiješ utakmicu i dobiješ jednog potpuno trijeznog čovjeka jer je sav onaj alkohol ispario iz tebe, pa tko onda kaže da sport nije zdrav taj te laže....
Nego mačko stisni zube i odigraj to kako najbolje možeš. Zbog takvog tvog stanja žao mi je što nisam taj treći set probao odigrati s tobom na mjestu tehničara da vidimo kako bi to funkcioniralo, a da malo Nikolinu odmorimo, ali još je puno utakmica i šajbanja ispred nas tako da to imamo vremena isprobati.
Još jednom pohvala za dobro odigranu utakmicu i idemo dalje...
Sljedeća utakmica je u Bizovcu.
Post je objavljen 30.01.2006. u 11:42 sati.