Linkovi
najave utakmica i zanimljivosti

OK ĐAKOVO II

30.01.2006., ponedjeljak

KONAČNO POBJEDA...

OK ĐAKOVO– OK POŽEGA 3:0
( 25:12; 25:16; 25:17 )
NASTUPILE SU SLJEDEĆE DJEVOJKE:

1. ANTONELA MARAS
2. TANJA OMAZIĆ
3. IVANA IVANUŠEC
4. MATEA ZORIĆ
5. SANDRA UNTERAJNER
6. ANDREA IVANDA
7. MONIKA SLIŠKOVIĆ
8. MARIJA ĆURIĆ
9. MAJA ĆURIĆ
10. MAJA AMBRUŠIĆ
11. NIKOLINA RAGUŽ LUČIĆ
12. ANTONIJA MARKOVIĆ


Nema veće sreće za trenera nego kada vidi da taj uloženi njihov i svoj trud polako i lagano počinje davati dobru igru i dobar rezultat. Nakon dvije utakmice iz kojih smo izašli poraženi u petom setu jednostavno je trebala jedna ovakva pobjeda da cure postanu svjesne koliko mogu dati, jer tri seta početi s tri različite postave i sva tri seta dobiti meni sigurno govori najviše i ja sam iz toga mogao puno vidjeti.
Vidjeti da sve mogu igrati , samo što ću morati kod nekih raditi na tome da kroz igru na ovakvim utakmicama uđu u puno bolju formu tako da mi ravnopravno konkuriraju za prvi sastav, a time će i prva ekipa morati još više gristi i boriti se da zadrže svoje mjesto u postavi čime ćemo nadam se još više poboljšati kvalitetu igre.
Utakmica je bila dobra, ekipa Požege nije imala nikakve šanse, ali kakav bi ja to bio trener kada i u pobjedi ne bih vidio ono što nije dobro i što moramo popraviti.
Cure iz prve ekipe su odigrale standardno tako da o njihovoj igri neću pisati, jedino bih se od standardnih osvrnuo na MONIKU na koju i ovim putem apeliram da opusti ruku, da se ne boji i da tuče po toj lopti jer od nje to trenutno najviše tražim.
Vidim da je problem zadnja linija, ali ne ona koja igra standardno, nego one cure za koje sam mislio da će to moći koliko toliko odraditi vidim da ne ide. Prije svega stvar je njihovog prijema servisa i stvar je njihove zaboravljivosti u kretanju. Konkretno mislim na ANTONIJU s kojom ću morati više raditi na prijemu servisa tako da bi u određenim situacijama kvalitetno mogla zamjeniti ANDREU, ako joj u određenom trenutku ne bude išlo ili ne daj Bože da mi možda ne dođe na utakmicu.
MARIJA je opet odigrala dosta solidno za vrijeme koje je bila na terenu jedino što kod nje nedostaje te eksplozivnosti da se malo brže kreće po terenu i što kod tih smečeva na lopti jednostavno ta ruka djeluje presporo što meni još uvijek ne daje hrabrosti da je češće stavljam u ekipu u težim utakmicama.
Kod MATEE je na neki način još uvijek prisutan strah koji moramo razbiti, a ANTONELA se sve sigurnije vraća u svoju formu.
E a onda kako ljudi kažu šećer na kraju, opet TANJA. Vidim mrtva u terenu, šta je???, ona meni šajbala sam treneru do pet sati ujutro u svatovima, kao da bih se trebao sažaliti nad njenim stanjem. Ne vidim logiku, sigurno je bilo dobro kada je toliko ostala, a ja da je žalim!!!!!!!!, a ja spav'o u krevetu. Samo da znaš kada sam igrao da sam najbolje utakmice odigravao kada sam cijelu noć šajbao , i pogotovo ako je to bila jutarnja utakmica, milina, rastrčiš se, razigraš, daš sve od sebe – i na kraju kao rezultat dobiješ dvije dobre stvari, dobiješ utakmicu i dobiješ jednog potpuno trijeznog čovjeka jer je sav onaj alkohol ispario iz tebe, pa tko onda kaže da sport nije zdrav taj te laže....
Nego mačko stisni zube i odigraj to kako najbolje možeš. Zbog takvog tvog stanja žao mi je što nisam taj treći set probao odigrati s tobom na mjestu tehničara da vidimo kako bi to funkcioniralo, a da malo Nikolinu odmorimo, ali još je puno utakmica i šajbanja ispred nas tako da to imamo vremena isprobati.

Još jednom pohvala za dobro odigranu utakmicu i idemo dalje...

Sljedeća utakmica je u Bizovcu.

- 11:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>
< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off

OK ĐAKOVO II
Adresa: Ivana Kukuljevića 7
Telefon/fax: 031/813-418

Predsjednik: Miroslav Užarević
mob: 091/52-28-332

Trener: Darko Perković
mob: 098/99-52-923
e-mail:
darko.perkovic@os.t-com.hr


o povijesti kluba...
Promatrajući kompletan ekipni sport u gradu Đakovu te 1998. godine došao sam do zaključka da osim rukometa , što se tiče ženskog sporta, nema više ništa gdje bi djevojke mogle koliko toliko pronaći sebe i skloniti se u tim osjetljivim godinama iz kafića i poraditi na sebi u tim zimskim mjesecima kada naš grad utone u jedno "kulturno mrtvilo".

Razmišljao sam o tome na taj način koliko je meni sport donio toga dobroga, druženja, prijateljstva, kroz sve te obveze izgrađivanje radnih navika, veselja nakon pobjeda , tuge nakon poraza, razmišljanja gdje sam pogriješio, kako to na najlakši način ispraviti u budućnosti, i koliko sam u svemu koristio glavu da bi protivnika matirao na najlakši način, a da ne dam svoj maksimum. To su mi uvijek bili najslađi poeni .
Ovaj sport jako traži glavu - razmišljanje, a ne samo sirovu snagu.

Kako sam u to vrijeme bio član muške odbojkaške ekipe ( koja danas na žalost više ne
postoji ) htio sam pokušati početi voditi jednu žensku odbojkašku ekipu vođen time da nisu sve cure dovoljno hrabre da se uhvate u koštac s rukometom, u odnosu na odbojku grubim sportom, tako da će i za mene ostati djevojaka koje će početi trenirati.

I tako je te 1998. godine osnovan ŽOK Đakovo u okviru OK Đakovo.

Uz pomoć radio Đakova dali smo oglas da se osniva klub i da počinjemo s treninzima vani na otvorenom igralištu Hrvatskog Sokola.
Odaziv djevojaka je bio takav da sam se na prvom okupljanju uplašio broja djevojaka koji se pojavio.Došlo je ukupno 49 djevojaka, a ja sam za treniranje na raspolaganju imao jednu mrežu i tri lopte.
Pomislio sam u sebi kako je svaki novi početak težak i klub je počeo s radom.
Prvi trening sam imao 18.05.1998. godine.
Djevojke sam podijelio u dvije grupe, a trenirali smo četiri puta tjedno s prvom grupom od 17.30 do 19.00 sati, a s drugom grupom od 19.00 do 20.30 sati.
Mogu samo bogu zahvaliti što su djevojke voljele dolaziti trenirati i što su ove iz prve grupe ostajale i na treningu druge grupe kao promatrači tako da su se roditelji zabrinuli gdje su im djeca od 17.00 do 21.00 sat i u toj svojoj brizi su počeli dolaziti i gledati što im djeca rade.
Zahvaljujući tome jedan od roditelja je na taj način postao i prvi sponzor ŽOK Đakovo jer kada je došao i vidio u kojim se uvjetima radi kupio je curama komplet opremu ( dresove, gaćice, trenerke ), jednu mrežu s antenama i ono što je meni bilo najvažnije kupljeno je petnaest novih lopti, tako da na idućem treningu iako je bio tmuran dan pred kišu meni je sjalo sunce. Želio je pomoći , pomogao je i ja mu od sveg srca želim sve najbolje u životu – Pero veliko hvala !!!!
Zamisli sad kombinacije, ja – pedeset cura – osamnaest lopti – NEVJEROJATNA KOMBINACIJA.
Borba s tim asfaltom nam je odmah bila puno lakša.

Pripremali smo se za početak prvenstva, prvog prvenstva ženske odbojke u povijesti grada.

Pred sam početak prvenstva napravio sam selekciju djevojaka s kojima ću trenirati u dvorani i s kojima ću početi prvenstvo, a bilo mi je jako krivo što nisam mogao nastaviti i s ostalima , ali to jednostavno tehnički nije bilo izvedivo.

Počeo sam raditi sa sljedećim curama:

1. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983.
2. VALERIJA TOMIĆ 1983.
3. RUŽICA MIŠURA 1985.
4. MAJA ŠĆURIĆ 1984.
5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984.
6. TEA VUIĆ 1983
7. MAJA KULUNDŽIĆ 1982.
8. MONIKA MITROVIĆ 1983.
9. KRISTINA UZELAC 1983.
10. JASMINA ĆURAK 1983.
11. MAJA SABLJAR 1982.
12. JASMINKA ABRAMOVIĆ 1982.
13. SANDRA IVANOVIĆ 1982.
14. SANELA ĆAVARUŠIĆ 1982.
15. NATAŠA BOŽIĆ 1983.
16. IVANA BALEKIĆ 1984.
17. IVANA SADAIĆ 1982.
18. IVANA RAJKOVIĆ 1978.
19. VJEKOSLAVA BOŠKOVIĆ 1979.
20. KSENIJA POLOŠKI 1982.
21. MIRELA BOŠNJAK 1983.
22. IVA BOŠKOVIĆ 1983.
23. IVANA PULJIĆ 1984.



To naše prvo natjecanje bilo je u "Slavonskoj ligi" između tri ekipe: mi, Nova Gradiška, gimnazija Matija Mesić – Slavonski Brod, po dvostrukom kružnom sistemu gdje smo otprilike svi bili podjednaki i gdje je svatko svakoga mogao dobiti.
Iz tog vremena nikako ne mogu zaboraviti veliku borbu za opstanak same ekipe, traženje sponzora, organizacija prijevoza, organizacija prijateljskih utakmica, novca na kapaljku, a sve košta, svi traže ...., a isto tako i ono što u čovjeku uvijek ostaje – ono lijepo, jer ružno se uvijek zaboravlja, ono veselje u kombiju kad dobijemo utakmicu u gostima, a cure zapjevaju meni vozaču. Ostaje u sjećanju i jednodnevni izlet u Bizovac na kraju sezone gdje smo nastavili to naše zajedničko druženje, gdje se razvija taj duh zajedništva, duh pripadnosti toj ekipi.

No kako to obično u priči biva – što je lijepo kratko traje.

U listopadu 1999. godine odlazim na novi posao u mili nam glavni grad. Cure mi priređuju oproštaj. Stisnulo se nešto u grlu, a gdje ću to pred njima pokazati. Na poklon dobivam veliku uvećanu našu zajedničku fotografiju, loptu s njihovim potpisima i mojim brojem 4, koja sada ima posebno mjesto u stanu ( i srcu naravno ) i jedan jedini osvojeni pehar s turnira u Slavonskom Brodu. ( od njega danas imam samo dijelove jer je to moja "tehničarka" od četiri godine stalno tražila i spremala na "svoje mjesto".
To ljeto, prije nego što sam otišao, počelo se malo ozbiljnije raditi u cijelom klubu tako da su naprevljena tri terena za odbojku na pijesku na gradskom bazenu i sada kad sam pomislio da bi se moglo puno kvalitetnije raditi, npr. škola odbojke za djecu preko ljeta, morao sam otići.

Spletom životnih okolnosti u Zagrebu se nisam dugo zadržao tako da se 2001. godine vraćam i ponovno se uključujem u rad kluba, a sada u toj sezoni su tu pored starih i neke nove cure:

1. MONIKA KARABOJEV 1983.
2. PETRA ANGEBRANDT 1983.
3. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983
4. VLATKA KOREN 1984.
5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984.
6. ZRINKA VRAČEVIĆ 1985.
7. MARINA ŠARIĆ 1985.
8. RUŽICA MIŠURA 1985
9. SUZANA KUNA 1985
10. MARTINA BAGARIĆ 1985.
11. ANTONIJA JUKIĆ 1986.
12. LIVIJA VRAČEVIĆ 1987.
13. JELENA LUCIĆ 1988.
14. MARIJA DUBRAVAC 1988.
15. ANTONIJA ŠIMIĆ 1988.
16. ANA BIUK 1988.
17. IRMA ŠĆURIĆ

S gore navedenim curama odradio sam samo jednu sezonu i iz osobnih razloga ponovno sam bio odsutan iz kluba sve do ove 2005. godine kada sam se pred početak sezone ponovo uključio u rad kluba.