Bog me nagradio s najmušičavijom mačkom na svijetu: Varate se ako mislite da je to mačka na dvije noge. To je prava mačka, neobična isto tako kao i njezina ljepota. Tri boje i kitnjasti rep, pogana njuška i svaki dan barem stotinu zahtjeva. Pa još netko preporuča kućne ljubimce. Prvih mjeseci života zvao sam je Bucka, a kad je stasala u ljepoticu, nazvao sam ju Đina. Nakon toga, kako je odbacila desetak muškarčina iz moje ulice, zovem ju grofica Barica. Jučer su mi dojadili njeni zahtjevi pa sam pobjegao u Zagreb-Babilon. Mislio sam, naivko, kako ću prošetati svoju novu kravatu i ostaviti kakav-takav dojam na moje poslovne suradnike, ali su oni bili pametniji od mene i dali su petama vjetra. Isparili su iz državnih ustanova kao aceton. Ministarstva su bila prazna poput stadiona poslije nogometne utakmice. Na Trgu bana Jelačića jedna je dama vrisnula svom kavaliru: «Isuse, kakav užas!» Iza toga je jedna druga dama aranžirala izlog i rekla mi: «Isuse, kakva lijepa kravata!» Dakle, kravata je izazvala užas i oduševljenje. Valjda je to znala i Paloma Picasso kad se upustila u avanturu dizajniranja materijala za moju kravatu. Moj metafizički koncept gubljenja vremena po ministarstvima je propao kao što je propalo i nastojanje profesora da studenti zapamte što je to «gameta», a što «zigota». Biznis buja u Zagreb-Babilonu kao kvasac na toplom mjestu i ako hoćeš biti u igri, moraš kršiti pravila. Onaj prvi dojam je najvažniji; dojam koji izaziva užas i oduševljenje. Sutra ću dati nabiti kariku u nos samo zbog dojma; nadam se da će mi korijen nosa izdržati. «Zbog dojma treba nešto i pretrpjeti, no važno je biti prvi Krampus Romantikus u Zagreb-Babilonu», rekla mi je danas grofica Barica i krenula među ljiljane da lovi miševe.
Post je objavljen 24.01.2006. u 23:47 sati.