Noć me ubila od nespavanja,razlog neznam,ali počeo sam razmišljati šta napisati.Nego tako mislim,da objasnim zašto takav naslov bloga,pa slučajno se upitam jel to moguće.Ma je.... ide život brzinom svjetlosti,a ništa nemožeš stići,kao da si uvijek tu negdje,a nisi.Pa tako slučajno uvijek se vratiš otamo gdje si krenio,žena nezaposlena je.. te kući kako fali ovo ,ono popizdila što nema posla jer joj je pun k.... djece i kuće,pa djeca slučajno ti skaču po glavi svaki put kad se pojaviš jer hoće na klizanje,a ti skupljaš sranja i onda pukneš.Hvala bogu počinju mi sportske obaveze.U p.m.Sad će tek biti sranja.Koliko sam sretan toliko sam i u bedu jer kad te počnu je... kojekakvi frikovi što nazovi vode te naše jadne klupske institucije, dođe ti da sve odje... i ........Idem tako ulicom i vidim na suprotnoj strani turbo komad na tramvajskoj stanici.Gledam ja,onako kao da sam vidio "gospu",a ona ko fol nekuži to pa ispod oka baca zjaku jer joj imponira,odjednom jebote škripa kočnica,lik trubi je.. mi,mislim cijelo porodično stablo,ja malo odskočio,daj odfuckaj majmune, ipak bio sam na pješačkom,ali nekrivim ga u pravu je,bolje da sam prije prijelaza razmišljao onom "većom glavom"koju nosim na ramenima nego onom koja razmišlja ispred kioska kad vidi naslovnicu novog"Smokvinog lista".I tako ti se vratim u stvarnost,nje nema otišo tramvaj,a ja nastavio dalje prema onom čemu se uvijek vračam,slučajno,bistra uma,ipak sat zvoni,"time to work",jebote ko ga izmisli.
Post je objavljen 21.01.2006. u 22:25 sati.