opet taj san
sanjala sam te i prije
ali noćas je bilo tako stvarno
dok buljim u neprozirnu tamu
koja me okružuje
sve poprima nestvarnu notu:
ovo je soba košmara
ovo je tijelo kaosa
mislim da sam možda ipak
sve ovo vrijeme
bila sasvim budna
(kako ću si priznati da
je oduvijek bilo uzaludno?)
možda sam znala...
mada te nikad nisam upitala...
sličniji smo nego što misliš
rekla sam ti jednom
ali ti si bio slijep
za niti i spone
koje su nas vezale
presjekao si ih jednom
pogledom
i krv je briznula
i ja sam briznula
u nečujan plač
iskrvarila sam iznutra
vanjština
se nije promijenila
mlada i poželjna
jesi li naslutio
starost u mojim očima?
je li te preplašio odsjaj Mraka?
oboje smo u istom trenutku zadržali dah...
u tvojim očima naslutila sam strah.
Post je objavljen 17.01.2006. u 21:50 sati.