Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/darkconfessions

Marketing

Sutra ću ga vidjeti!

Još samo sutra, ljudi moji... Sutra je vrlo blizak pojam...ali opet tako nedostižan i dalek kad si zaljubljen i nestrpljiv... Oh, zašto su minute bez njega pretvorene u sate? Samo ga želim vidjeti...osjetiti njegov nježni, nesigurni dodir i svježi, topli dah na mojoj koži... Kako mi to fali! Oh, baš mi fali...
Ta se nostalgija i neprekidna čežnja pojačala dolaskom njegovog pisma letećom poštom... Već sam bila potpuno sigurna da je Marcova ljubav ugasla pod izblijedjelom čarolijom i da se opet moram prepustiti osvajanju njegovog srca, na koje sam sumnjala da ga je preotela moja vječita neprijateljica Anastacia... Ali, sjetio me se... Mene... Bila sam presretna kad je na poleđeni blještave koverte pisalo: Marc Roald, Neverending
Brzo i ushićeno sam čitala njegovo pismo neobazirući se na hladan znoj što mi je prolazio tijelom.
- Draga, najdraža Sam... kako mi nedostaješ! Niti jednog pisma nedobivenog od tebe nije spriječilo da u zavojima napišem pismo... Da, dobro si me skužila: pokušavam ti nametnuti grižnju savjesti.. Ma zaboravi! Strašno mi nedostaješ i jedva čekam da se vidimo... Ovdje je tako dosadno bez tebe... Danielle, Kurt i ja ti pripremamo iznenađenje (o tome neću) i party program. Bit će cijela naša ekipa iz razreda i poneki stariji. Ma, uglavnom, sve ćeš vidjeti, čim se vratiš.
Ja se oporavljam. Danas mi skidaju zavoje (mala nezgodica na letećem sagu), pa ću biti full zdrav za tebe.
Svi sretno očekujemo tvoj sutrašnji povratak!
Voli te tvoj Marc

Marc! U zavojima? Ta misao mi je odmah prostrujila venama i osjetila sam slabašan strah, a i prezir prema nesigurnim letećim sagovima i njihovm prozvođačima. Ali bit će u redu, zar ne? Mora biti u redu. Sam je tako rekao.... A ja sam cijelo vrijeme sumnjala u njegovu ljubav prema meni i provodila dosadne sate opterećujući se gladnom mišlju da ga gubim...Kako sam bila glupa... Ako sam ja ikad doživjela grižnju savjesti, mislim da je to upravo ono kroz što prolazim...

Uskoro ću biti tamo. Nadoknadit ćemo svo ovo uzalud provođeno vrijeme bez ikakve komunakacije...bez njegovog daha na mojim usnama... Nadoknadit ćemo. Ja i on. Sami. Napokon.


Post je objavljen 12.01.2006. u 23:23 sati.