| siječanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*Dnevnik jedne vještice*
Vrijeme Murdora i najvećih zlih magova ponovo dolazi.
Alavadorova moć mora ponovo biti oslobođena... Kako bi Neverending opet mogao funkcionirati kao glavni grad i središte čarobnjaka, ujedno kao mjesto ispunjeno najrazličtijim mističnim stvorenjima - kako bi Murdora ponovo potjerali u podzemlje, njihov davno zaboravljeni čarobnjak Alavador predao mi je svoju moć. Ja sam odabrana. I ovo je moje svjedočenje...
*Ja*
- Samantha Trevion
- živim u Neverendingu
- Volim Marca
- Mrzim Anastaciu
- korijeni mi vuku iz glupog mjesta zvanog Čudozemlje - koje je ujedno najsvetije mjesto vilenjaka
- da, to je ironično jer tamo žive samo izrazito dobri ljudi
- ah, da, a ja baš nisam u toj kategoriji
- mrzim dobre ljude
- pohađam 2. razred čarobnjačke srednje škole, smjera - čarolije.
- odlična sam učenica
- iskrena
- zapravo preiskrena
- čuvarica sam Alavadorove kugle
- volim jako malo stvari
- da, volim mrak
- volim bacati kletve
- poluvila sam, poluvještica
- mrzim svoje mješano podrijetlo
- jer teško je biti jedno i drugo, jer uvijek se na kraju moraš odlučiti za jedno
- najbolja prijateljica mi je bolubožica Danielle i vještica Elizabeth
- Danielle je najvjerovatnije najmoćnija moja vršnjakinja u Neverendingu
- skrivena želja mi je biti tako moćna
- jedna sam od rijetkih u Neverendingu koja ima vilenjačke krvi i zna letjeti.
- često poželim ubiti nekoga
- nitko ne vjeruje da su moji preci stvarno dobri ljudi
- jer nitko ne misli da sam ja dobra
- Kao i Anastacia. Kao i...svatko.
- hm...da
i to bi bilo ukratko o meni...
|
Još samo sutra, ljudi moji... Sutra je vrlo blizak pojam...ali opet tako nedostižan i dalek kad si zaljubljen i nestrpljiv... Oh, zašto su minute bez njega pretvorene u sate? Samo ga želim vidjeti...osjetiti njegov nježni, nesigurni dodir i svježi, topli dah na mojoj koži... Kako mi to fali! Oh, baš mi fali... Ta se nostalgija i neprekidna čežnja pojačala dolaskom njegovog pisma letećom poštom... Već sam bila potpuno sigurna da je Marcova ljubav ugasla pod izblijedjelom čarolijom i da se opet moram prepustiti osvajanju njegovog srca, na koje sam sumnjala da ga je preotela moja vječita neprijateljica Anastacia... Ali, sjetio me se... Mene... Bila sam presretna kad je na poleđeni blještave koverte pisalo: Marc Roald, Neverending Brzo i ushićeno sam čitala njegovo pismo neobazirući se na hladan znoj što mi je prolazio tijelom. - Draga, najdraža Sam... kako mi nedostaješ! Niti jednog pisma nedobivenog od tebe nije spriječilo da u zavojima napišem pismo... Da, dobro si me skužila: pokušavam ti nametnuti grižnju savjesti.. Ma zaboravi! Strašno mi nedostaješ i jedva čekam da se vidimo... Ovdje je tako dosadno bez tebe... Danielle, Kurt i ja ti pripremamo iznenađenje (o tome neću) i party program. Bit će cijela naša ekipa iz razreda i poneki stariji. Ma, uglavnom, sve ćeš vidjeti, čim se vratiš. Ja se oporavljam. Danas mi skidaju zavoje (mala nezgodica na letećem sagu), pa ću biti full zdrav za tebe. Svi sretno očekujemo tvoj sutrašnji povratak! Voli te tvoj Marc Marc! U zavojima? Ta misao mi je odmah prostrujila venama i osjetila sam slabašan strah, a i prezir prema nesigurnim letećim sagovima i njihovm prozvođačima. Ali bit će u redu, zar ne? Mora biti u redu. Sam je tako rekao.... A ja sam cijelo vrijeme sumnjala u njegovu ljubav prema meni i provodila dosadne sate opterećujući se gladnom mišlju da ga gubim...Kako sam bila glupa... Ako sam ja ikad doživjela grižnju savjesti, mislim da je to upravo ono kroz što prolazim... Uskoro ću biti tamo. Nadoknadit ćemo svo ovo uzalud provođeno vrijeme bez ikakve komunakacije...bez njegovog daha na mojim usnama... Nadoknadit ćemo. Ja i on. Sami. Napokon. |