Ja mislim da mi je ovo još jedan od najgorih dana ali ovoga puta prvi u ovoj godini. UMRLA MI JE MAČKA! Znate kako sam tužan! Ona je bila moja najslađa i najbolja maca, lijepa, volila se mazit, zabavljala me, svašta. Ali ipak, imala je već, neznam, 10 ili 11 godina, imala je tumor i rak pluća! Ali ona nije umrla samo onako, moj joj je tata htio skratit muke, a i tako joj je bolje. Jedva je disala, ali se držala! To je bio najveći šok za moju mamu. Ona se najviše brinula o mački, a i mačka je nju najviše voljela. Jedino se mama znala zezat lijepo s macom, skoro nitko drugi, jer bi druge ugrizla. Još gore je bilo to što se moja mama tek s posla vratila, umorna, izmorena, i onda joj je još veći šok. Nisam mogao gledat mamu kako plače, jer se inače i ja rasplačem, pa sam nastavio radit nešto na synthu. Nikad još nisam vidio mamu kako plače!
Nisam htio dugo pisat ovaj post, kao što nikad ne pišem dugo, samo sam ovo htio izjaviti...