Marketing
Jaguar XJR-15
XJR-15 je nesumnjivo jedan od najnepoznatijih najbržih automobila na svijetu. Zasjenio ga je puno poznatiji rođak XJ220, ovaj je Jaguar stvorio Tom Walkinshaw i tada njihov partner za utrke i tuning, TWR (Tom Walkinshaw Racing). Uz svoje trkaće naslijeđe, XJR-15 je stvoren kao tada najskuplji maloserijski automobil na svijetu, ali ipak je podlijegao teškom financijskom stanju koje je vladalo početkom 90-tih godina u automobilskoj industriji. U listopadu 1990. godine predstavljen je pod imenom R9R i opisan kao cestovno-legalna izvedba XJR-12, pobjednika Le Mansa.Ponovno su uzeli olovke u ruke nakon što je XJ220 finaliziran i kreirali prvi prototip iz kojeg je kasnije u ljeto '90. godine nastao model XJR-15. Početkom slijedeće godine, TWR je izradio 50 automobila s cijenom od oko 1.8 milijuna maraka. Svi su primjerci prodani. Iako nisu dobili odobrenje za cestovno korištenje, 16 sretnih (i hrabrih) vlasnika pokrenulo je specijalnu utrku, koja je obuhvaćala tri poznate Grand prix staze - onu u Monacu, Belgiji i Velikoj Britaniji. Utrke su bile izuzetno uzbudljive, ne samo zbog performansi Jaguara XJR-15, već i po nebrojenoj količini incidenata i mehaničkih problema koji su se događali... Kao cestovni automobil, XJR-15 je bio nešto neviđeno.
Motor koji se ugrađivao bio je Jaguarov šesterolitreni V12 agregat sa 24 ventila i dva bregasta vratila. Najveća snaga je iznosila 450 KS, iako ima razloga sumnjati da je ta brojka bila puno viša. Šesterobrzinska mjenjačka kutija nije omogućavala sekvencijalno mijenjanje, već samo ručno, ovjes je bio trkači, a ni kočnice ni upravljač nisu imali servo uređaj. Ovaj divlji bolid nastao je na osnovi monocoque šasije od kevlara i ugljičnih vlakana s modela XJR-9 koji je 1988. godine osvojio Le Mans. Coupeovska karoserija bila je izrađena od plastičnih masa i ugljičnih vlakana. Jedina elektronska pomagala bili su brisači vjetrobrana i žmigavci... Unutrašnjost, odnosno kokpit, bio je potpuno gol, bez ikakve izolacije od zvuka i topline, a nije bilo ni ručne kočnice. Izgledao je puno kompaktnije od velikog XJ220, ali ostao je razočaranje u mnogim pogledima. Maksimalna brzina bila je deklarirana kao 'viša od 298 km/h', ali nitko nije rekao koliko viša. Da biste je otkrili, bila vam je potrebna lavlja hrabrost i poduga avionska pista. XJR-15 bio je neuglađen i neoprostiv na isti način na koji je XJ220 bio udoban i 'user-friendly'. Šteta što nije dugo opstao.
Post je objavljen 28.12.2005. u 20:21 sati.