Osjetila sam njegovu blizinu s dolaskom Badnje večeri. Tijelo mi je preplavila toplina, zasjale su mi oči, misli su se uznemirile. I tako je počelo, ne prvi put, ali ne sjećam se kad sam posljednji put osjećala sve to u isti mah. Malo pomalo, ali postajalo je sve intenzivnije.
Oborio me s nogu. Na kraju... ispružih se na krevetu, ne mogavši odoljeti njegovoj snazi. Toplina je prešla u žar, tijelo je postajalo sve teže, oči sjale kao sjajna mjesečina. Prošao je jedan dan, zatim drugi, ležala sam na leđima, on je bio u meni, osjećala sam njegovu prisutnost u svakoj svojoj pori.
Vidjela sam pjesme i snove, čudesan sudbinski susret dvoje ljudi, ljubav i strast muškarca i žene, vidjela sam svijet dupina, njihovu neodoljivu ljepotu i snagu...
Ne znam što ste pomislili čitajući ovo, ali na Badnjak sam doživjela taj bliski susret - s virusom prehlade kakav već dugo nisam doživjela. Temperatura, razmišljanje kako me to baš sad uhvatilo i sljedeća tri dana provedena u krevetu, ispijanje obilnih količina čajeva i doživljaj svih onih ružnih popratnih pojava koje donosi prehlada.
Sve ovo što sam vidjela bilo je na televizijskom programu. Nadam se da ste se vi ipak bolje proveli .
Post je objavljen 27.12.2005. u 23:09 sati.