Kad izađeš na glas da si kakav-takav književnik, tada sa svih strana pljušte savjeti i preporuke; svi bi htjeli da sam njihov glasnogovornik s tim da podijelimo zadovoljstvo: slova njima, a reperkusije meni. Već mi prigovaraju na mojoj slobodi i posprdno govore, kakav je to književnik koji se ne opija, nije bio u okovima i nisu ga barem jednom pribili na križ, ili makar stup srama? Neprijatelji bi me rado vidjeli pribijenog na vrata od štaglja, a onda bi mi prišli i utješili me riječima kako sam sâm kriv za svoju nesreću i pravo mi budi. Ljudi mi prigovaraju da sam premalo rodoljuban i domoljuban, premalo lajem na Mjesec; ne mogu mi oprostiti što nisam upleten u politiku, i to u onu stranku koja će uskoro potonuti. Kad je vrijeme promjena tada ljudi brzo uspijevaju, naročito u političkim nastojanjima, ali isto tako meteorskom brzinom ih guta mrak zaborava. Tako ispada da se vlast jede u slast, a vari se gorko. Od mene se traži da osudim ratne profitere, slikare moderniste čija su umjetnička djela zbrkana; moram osuditi mito i korupciju, nedostatak pravde, izvršnu vlast; moram vikati na ministre i filistre, moram biti protiv svega i svakoga i ako društvo svira violinu, ja moram svirati kontrabas. Moram osuditi nevjerne žene , pohlepu, megalomaniju, glupost, razmažene tatine sinove, buržuje, vampire, krvnike i milosrdne Samaritance. Draga moja braćo po vrsti, vi što letite u vlastitim avionima ili pak pijani puzite po blatu, sve vas ja volim. Buržuje zbog onog što imaju, a sirotinju iz solidarnosti. Draga gospodo, dame, upućeni, nezainteresirani i loše savjetovani, nemam volje da vas osuđujem i kritiziram. Ukrali ste, pa šta! Važno je da vas nitko nije vidio. Slagali ste. Ništa zato, lažu i drugi. Bili ste zavidni. Ništa novoga. Dragi moji ljudovi, mržnja vam je veliki luksuz, a kada budete htjeli u raj nebeski, moja osuda ili pohvala neće vam koristiti. Zato vam unaprijed sve opraštam.
Post je objavljen 22.12.2005. u 21:59 sati.