Marketing
Šta da radim
prije će na red doći
bilo koja druga,
nego ja.
Sa svakom provodit ćeš noći,
Kao da sudbina meni se ruga.
Sve i jednu ćeš ljubiti,grliti,
Dodirivati.
Samo mene izbjegavati.
Zašto, nikad neću shvatiti.
Dan za danom nastavljam patiti.
Obećavam sebi, sve ću ti vratiti..
Ali jedino što radim
Je gledam te dok odlaziš,
I suze lijem..
Nitko za to ne zna,
Jer tugu svoju krijem.
Izvana se smijem,
A iznutra želim da se ubijem.
A šta da radim?
Zar sa srcem da se svadim?
Učinila bih to,
Al pomoći neće,
I dalje će voljeti..
Nastavit će boljeti.
A šta da radim
Dok gledam kako odlaziš.
A šta da radim
Kad me ne podnosiš?
Zar da zaboravim, prebolim?
Kako, kako kad tako ludo te volim?
A šta da radim
Dok ljubi te druga?
Ne mogu ništa,
Kad ubija me tuga!
Zar se može još nešto reći,
Nešto što manje od ovog će peći?
Zar postoje te riječi
Koje će reći
Što da radim
Kad suze ne prestaju teći,
Kad uzeo mi te netko treći?..
17.11.05
Koliko me mrziš,
rekle su mi tvoje oči,
sve je upropašteno,
jedne proklete noći,
glupo je nadati se,
da tvoja ljutnja će proći
ne smijem vjerovati,
da ćeš mi doći,
jer znam koliko me mrziš
i želiš da patim
znam koliko ti je drago
kad vidiš da plačem
znam da osjećaj taj neće proći
znam da tu grešku moju
ni ti ni ja
preboljeti nećemo moći!
Oprosti
bilo je tako čarobno
grliti te,
kraj sebe osjećati te.
Voljela sam te trenutke sreće,
Poljupce uz odsjaj svijeće.
Voljela sam s tobom se buditi,
U milovanjima tvojim se gubiti.
Uživala sam u dugim noćima,
Gledajući odraz ljubavi
u tvojim očima.
Uživala sam čitajući tvoje
Meni posvećene rime,
Izgovarajući tvoje slatko ime.
Živjela sam u sreći
Sve do te noći
Kada suze počele su teći,
Krasiti moje oči.
Te proklete noći
Život počeo je s osvetom.
Napisao mi je pakleno pismo «oprosti».
S posvetom.
Nikad prije
nikad prije
tako se nisam osjećala.
Prije tebe nisam živjela.
I dan, i noć,
I svjetlost, i tama,
Sve bilo je jednako,
Bila sam bez tebe, sama.
Nikad prije
nisam ovako pisala.
Prije tebe
Nisam disala.
I pakao, i raj,
I mat, i sjaj.
Sreća, tuga,
Bol, i jad,
Sve to bilo je drukčije
Nego sad.
Sada, nakon godine dvije,
Ništa više isto nije.
Smijeh više nije grijeh,
Noći ne provodim u samoći,
Tama ne govori da sam sama,
Ona je još samo
Jedna priča o nama...
04.04.04.
Još uvijek te volim
Sjedim sama u mraku sobe.
Osjećam prazninu
Prazninu što je ostala za tobom.
U glavi mi se isprepliću misli,
Polako me vraćaju u prošlost,
U dane kad sam bila sretna
U dane kada mi osmijeh nije
Silazio s usana.
U dane kada si bio tu.
Čudno je
Osjećam se tako sama.
Tako odvojena od svijeta.
Pred očima mi tvoj lik,
Pogled anđela.
I shvatim koliko mi fališ.
Koliko mi fale tvoji dodiri,
Tvoj glas,
Koliko mi fali da još jednom
Čujem “Volim te”
Sad znam da nije bilo iskreno,
Ali ipak fali mi.
Zašto te tako teško zaboraviti,
Odustati od svega
Kad si me tako povrijedio.
No znam,
Srce ne bira
Preslaba sam da se borim,
Da se uvjeravam da te mrzim.
Teško je protiv srca,
A ono govori da te još uvijek
Neizmjerno volim
(za darka)
POSLJEDNJA PJESMA O TEBI
Mozda je konacno vrijeme da napisem
posljednju pjesmu o tebi.
Ti si najveca nesreca moga zivota,
Koliko je samo suza bilo prolivenih zbog tebe,
Zbog ljubavi koja to nikada i nije bila,
Zbog srece koja je bila nesreca,
Zbog radosti koja je tuga postala.
Htjela bih te mrziti,
Ali osjecam sazaljenje prema tebi...
Gadis mi se;
Nisi ostao musko, nisi se dokazao
Ispao si gad, kukavica, djubre....
Sada se tresem od bijesa prema samoj sebi
Od silonog gadjenja prema tebi,
A smatrala sam te andjelom...
Ali ti nisi to.....
Ti nisi ni dostojanstveno ljudsko bice,
Ma ti si odvratan!!!!
Reci cu ti samo jedno za kraj:
Neka ti jednom bude kao i meni,
I ne moram te nikada vise sresti jer u tebi
Nikada vise necu vidjeti covjeka.
Zbogom zauvijek
Nesreco moje mladosti....
(za T. Kralja)
12.11.2005.
Post je objavljen 18.12.2005. u 14:13 sati.