18.12.2005., nedjelja
 Šta da radim prije će na red doći bilo koja druga, nego ja. Sa svakom provodit ćeš noći, Kao da sudbina meni se ruga. Sve i jednu ćeš ljubiti,grliti, Dodirivati. Samo mene izbjegavati. Zašto, nikad neću shvatiti. Dan za danom nastavljam patiti. Obećavam sebi, sve ću ti vratiti.. Ali jedino što radim Je gledam te dok odlaziš, I suze lijem.. Nitko za to ne zna, Jer tugu svoju krijem. Izvana se smijem, A iznutra želim da se ubijem. A šta da radim? Zar sa srcem da se svadim? Učinila bih to, Al pomoći neće, I dalje će voljeti.. Nastavit će boljeti. A šta da radim Dok gledam kako odlaziš. A šta da radim Kad me ne podnosiš? Zar da zaboravim, prebolim? Kako, kako kad tako ludo te volim? A šta da radim Dok ljubi te druga? Ne mogu ništa, Kad ubija me tuga! Zar se može još nešto reći, Nešto što manje od ovog će peći? Zar postoje te riječi Koje će reći Što da radim Kad suze ne prestaju teći, Kad uzeo mi te netko treći?.. 17.11.05 Koliko me mrziš, rekle su mi tvoje oči, sve je upropašteno, jedne proklete noći, glupo je nadati se, da tvoja ljutnja će proći ne smijem vjerovati, da ćeš mi doći, jer znam koliko me mrziš i želiš da patim znam koliko ti je drago kad vidiš da plačem znam da osjećaj taj neće proći znam da tu grešku moju ni ti ni ja preboljeti nećemo moći! Oprosti bilo je tako čarobno grliti te, kraj sebe osjećati te. Voljela sam te trenutke sreće, Poljupce uz odsjaj svijeće. Voljela sam s tobom se buditi, U milovanjima tvojim se gubiti. Uživala sam u dugim noćima, Gledajući odraz ljubavi u tvojim očima. Uživala sam čitajući tvoje Meni posvećene rime, Izgovarajući tvoje slatko ime. Živjela sam u sreći Sve do te noći Kada suze počele su teći, Krasiti moje oči. Te proklete noći Život počeo je s osvetom. Napisao mi je pakleno pismo «oprosti». S posvetom. Nikad prije nikad prije tako se nisam osjećala. Prije tebe nisam živjela. I dan, i noć, I svjetlost, i tama, Sve bilo je jednako, Bila sam bez tebe, sama. Nikad prije nisam ovako pisala. Prije tebe Nisam disala. I pakao, i raj, I mat, i sjaj. Sreća, tuga, Bol, i jad, Sve to bilo je drukčije Nego sad. Sada, nakon godine dvije, Ništa više isto nije. Smijeh više nije grijeh, Noći ne provodim u samoći, Tama ne govori da sam sama, Ona je još samo Jedna priča o nama... 04.04.04. Još uvijek te volim Sjedim sama u mraku sobe. Osjećam prazninu Prazninu što je ostala za tobom. U glavi mi se isprepliću misli, Polako me vraćaju u prošlost, U dane kad sam bila sretna U dane kada mi osmijeh nije Silazio s usana. U dane kada si bio tu. Čudno je Osjećam se tako sama. Tako odvojena od svijeta. Pred očima mi tvoj lik, Pogled anđela. I shvatim koliko mi fališ. Koliko mi fale tvoji dodiri, Tvoj glas, Koliko mi fali da još jednom Čujem “Volim te” Sad znam da nije bilo iskreno, Ali ipak fali mi. Zašto te tako teško zaboraviti, Odustati od svega Kad si me tako povrijedio. No znam, Srce ne bira Preslaba sam da se borim, Da se uvjeravam da te mrzim. Teško je protiv srca, A ono govori da te još uvijek Neizmjerno volim (za darka) POSLJEDNJA PJESMA O TEBI Mozda je konacno vrijeme da napisem posljednju pjesmu o tebi. Ti si najveca nesreca moga zivota, Koliko je samo suza bilo prolivenih zbog tebe, Zbog ljubavi koja to nikada i nije bila, Zbog srece koja je bila nesreca, Zbog radosti koja je tuga postala. Htjela bih te mrziti, Ali osjecam sazaljenje prema tebi... Gadis mi se; Nisi ostao musko, nisi se dokazao Ispao si gad, kukavica, djubre.... Sada se tresem od bijesa prema samoj sebi Od silonog gadjenja prema tebi, A smatrala sam te andjelom... Ali ti nisi to..... Ti nisi ni dostojanstveno ljudsko bice, Ma ti si odvratan!!!! Reci cu ti samo jedno za kraj: Neka ti jednom bude kao i meni, I ne moram te nikada vise sresti jer u tebi Nikada vise necu vidjeti covjeka. Zbogom zauvijek Nesreco moje mladosti.... (za T. Kralja) 12.11.2005. |
u 14:13||komentari (1)||na papir|| ^
