Kao da je prošla čitava vječnost... od vremena kad sam voljela M.-a, kad sam se smijala s njim, plakala mu na ramenu, vodila ljubav s njim i željela otići s njim na kraj svijata. Kao da je to neko davno, svršeno vrijeme. Nemam volje ni pričat s njim a kamoli ga vidjet. "Zaboravit ću ljube kako izgledaš", govori mi večeras preko telefona. Ja opet pričam o tome kako nemam vremena, na sto strana sam, bla, bla... Kao ne kuži on, on mi stvarno vjeruje. On me samo previše voli da bi pogledao istini u oči. A ja ne igram fer. Spuštam pogled kad mi istina pogleda u oči, odgađam problem za neka "bolja vremena".
Jer danas sam opet bila njegova. Od Novog. I on je bio moj, samo moj. A ne njezin. Iako je večeras opet njezin, a ne moj. I to pomalo boli. Kao što i on kaže da ga boli što nisam samo njegova, nego sam i od M.-a. A ja iskreno nisam ničija, barem se sad tako ne osječam. Niti želim da me itko posjeduje. Želi biti svoja, kao što sam bila do prije dva tjedna kad mi je Novi pomutio razum. Ali da to nije prolazna faza, e to nisam znala.
"Isplivale su mnoge stvari koje nisu štimale u vezi tebe i M.-a. Samo je trebao doći netko novi da ti to uvidiš", stručno mi pojašnjava Kate stanje mog problema. Kao da ja to sama ne znam i nisam znala. Nisam htjela znati. Kao što ni M. ne želi priznat da nešto nije u redu. Duboko u sebi možda sam i znala da M. nije muškarac mog života, osoba s kojom želim provest ostatak svog života. a možda to nikad ne bi saznala da nije naišao Novi. Iako Novog ne mogu imat, jjjaaakkkooo je zauzet( nadam se da kužite šta želim s time reć, sva sreća djece nemaju) i kamo sve to vodi, e to nemam pojma. Novi se ne želi kontrolirat, kaže da se počeo zaljubljivat. Ja se zadnjim atomima snage borim protiv zaljubljivanja u Novog. I ne ide mi baš.
U zadnjih par dana intenzivno preispitujem osjećaje prema M.-u, prema Novom se ne usudim niti preispitivat osjećaje jer se bojim na šta bi sve naišla kad bi počela kopat po srcu i razumu( kojeg u slučaju Novog- nemama!), ali ponajviše preispitujem sebe, što ja želim, hoću, mogu...
Ne bojim se ako u cijeloj toj priči ostanem sama, rađe ću bit sama nego s M.-o jer ako dođem do odgovora da to nije to ne bojim se toga. Nije lako, ali tako će bit. Mislim da sam ja u svojoj glavi već donjela odluku i čudno, nije je uopće bilo teško donjet u glavi, lai kao da je preteško reći M.-u da će svemu doći kraj.
"Mora da je Novi nešto posebno kad si pristala na to s nim, jer ti si od takvih bježala ko vrag od tamjana", konstatira Kate. da i je poseban i zauzet. Više se ni ne pitam kamo sve to vodi. I možete vi reć da sam glupača, i recite slobodno jer na trenutke kad moj razum se javi ja isto sama sebi višem da sam glupa. Odmah nakon toga se opet jave misli o Novom...
Hoćete iskreno? Sretna sam u zagrljaju Novog iako ga ne mogu imat javno, par ukradenih sati onog lijepog i ja imam osmjeh na licu. Znam da mi to sve ili ništa neće bit dovoljno nakon nekog vremena, ali želim uživat u svakom trenutku. Jer uostalom, život se sastoji od trenutaka, zar ne?
Post je objavljen 14.12.2005. u 23:46 sati.