skoro nepromišljeno brzo,
stiščući gas grčevitim namjerama
netremice sam gazila nemire,
odmičući pravcem sivila kroz zelene okvire
u daljini sam
postajala
bliža
horizontu
vrištala sam posljednje izdanke fantomskih taloga dana,
i drugoga,
sa dna pluća
postajali su porculanska pjena
izmedu valova i stijena,
odmičući od obale
u daljini
postajala sam
bliža
oblacima
iznad ulica slučajnog grada
gdje je azijat sa dreadlocksima čekao nekoga,
ne mene,
koja ga neću pamtiti dulje od prvog skretanja,
razmrljane sjenke pregaženih fantoma
ne poledini listaju kuglice abakusa,
brojeći korake izmedu
sada i horizonta
u daljini
ostajem
bliža,
prije povratka.
Post je objavljen 14.12.2005. u 12:49 sati.