Mogu vam reci da kad pogledam sve ove komentare dragih mi posjetitelja pomislim kako sam zbilja glupa sto ne pisem cesce. Netko mi je jednom rekao da su blogeri oni koje nitko ne cita! Ha ha ha! A ja kazem da taj netko sigurno nema toliko talenta, volje, pa ako bas hocete i muda kolika imamo mi! Staviti svoju dusu na pladanj… hm… Trebali biste probati!
Ima jedan komentar koji me bas dirnuo, od osobe koja se predstavlja kao smile, glas u buci… Htjela bih znati tko je ta osoba koja ima vise vjere u mene od mene same… A mozda je bolje da neke stvari u zivotu nikada ni ne saznamo. The point is: posto taj glas nije jedini koji je predlozio da napisem knjigu, odlucila sam da cu to i uciniti! Jedini je problem sto ne znam koliko ce me taj entuzijazam jos drzati… Naime to nije prva velika odluka koju sam donjela u zivotu! Ja sam ambiciozno djete, oduvijek sam bila, ali nekako nikad nisam bila dovoljno uporna da izguram do cilja… Jeste li imali nekada osjecaj da cete se ugusti od siline emocija, ideja i zelja koje rastu u vama, a vi samo sjedite i cekate ili da vas uguse ili da osjecaj prodje? Ja se tako osjecam cijelo vrijeme! Moj je um kosnica. Umorna sam od tog zujanja u glavi! Zeljela bih pustiti roj, but the question is whether I’m up to it!?
Post je objavljen 14.12.2005. u 12:18 sati.