Svi evo pričaju o Anti Gotovini, a ja baš neću. Tko zna da li je to uopće on ... Ne bi se čudio da je to neki dvojnik ... No, ja ću pričati o magli. Oduvijek sam ju volio, neznam zašto ... Ljudi ju baš nevole, kad padne najrađe bi se zavukli doma jer imaju osjećaj da ih guši, da im ne da mira, da ih ubija ... A ja ? Ja bi najrađe otišao van i uživao ... kad padne sve mi izgleda mistično kao da prekrije sve gadosti ovoga svijeta ... kao da je nov ... i ja za razliku od drugih dišem punim plućima. Kad njene kapljice dođu u dodir s mojim toplim dahom osjeća se takva svježina, osjećam se tako nov, pročiščen, ... Valjda je to nešto povezano sa psihom ... neznam ... Kada padne magla izoliram se od svega što mi se dogodilo, što mi se događa i ljudi oko sebe, sam sam sa sobom ... i maglom ...
Danas očito nešto posebno magla utječe na ljude. Osjećaju se kao kad stjerate životinje u mali ograđeni prostor na klanje, a one se osjete ugrožene pa počnu napadati ... Tako sam i ja danas bio na udaru. Sa svima sam se posvađao iako meni to na neki način godi ... jer ... volim se svađati. Šta da vam kažem ? Volim opovrgavati tuđa mišljenja, komentirati , ... i to je tako ... takav sam ja ... i tko to ne prihvati, ne prihvaća mene i ja tu nemam više što tražiti ... Best frend ti kaže da si dosadan iako si išao doma s misli kako ćeš ga što prije nazvati da vidiš šta je bilo ... Tako je to ... Ljudi su čudne životinje ... svaka mala sitnica ih može uzdrmati. Ne uživaju u malim stvarima ... Zbog takvih ovaj život više ni nema smisao ... Jer, smisao je u nama jedino ga mi možemo ostvariti ali kad ga nitko ne želi kad ti ga uzmu, otmu, ... teško je živjeti, jako teško ... A svejedno slušaš onaj glas u glavi i opet, i opet, i opet ... i ne možeš protiv njega ... ne možeš protiv - sebe ...Znam da ne shvaćate, no nije ni bitno, ne trebate ... ja to pišem za sebe ...
Evo, ostavljam vam pjesmu koja je na neki način povezana s onim što sam pričao danas ... pa poslušajte ako hoćete ... ako nećete ... nemorate ... A ja idem do prozora, gledati svijetla u magli i uživati ... biti svoj ... jer me nitko ne vidi ... uživati dok magle ne nestane ... i opet budem morao staviti onu ofucanu masku na lice i krenuti u svijet, krenuti sa iluzijom u mislima da on ima smisla ...