A ca da ti kazen??? Lose!! Mislim da ce to bit dovoljno.
Tako je i prosa jucerasnji dan. Nikako! Zva me navecer, i tako smo nesto pricali, al sve je to bilo nekako nategnuto. I pita mene moj dragi ocu li ja doc kod njega spavat. A ja cila ajme majko, kazem da necu... a on cili tuzan... da se razumimo i meni je bilo tesko to sta san rekla, al tila sam da mu bude tesko. Al ja ne bi bila ja, da mu nisam nakon 5 minuti rekla, aj dolazi po mene... Kontala sam, ajde mozda postoji sansa da malo i popricamo.
Dodje on po mene i kaze da mora u ljekarnu kupit kapi za oci. U jednom momentu pogleda i vidi da mu je mobitel u autu, stoji na svom mistu. kad smo dosli isprid ljekarne, kaze ajde mi molim te kupi kapi. Ja ko prava cura podjem i usput se slozim na pod koliko sam duga i siroka, al dobro nije mi nista bilo. medutim ljekarna ne radi, dezurna neka druga.
krenem ja prema autu i vidim da on ima spustenu glavu, rekoh sigurno nesto tipka po mobu. naravno kad sam dosla i otvorila vrata, iznenadija se jer me nije ocekiva tako brzo. i odma presta pisat i spremija mob na svoje misto.krenemo, i pitam ga ja kome si pisa poruku, kaze on da je odgovara prijateljici (ona s kojom je triba na kavu). pitam sta mu je napisala: a on kaze, samo da je napisala di si prijatelju???
ajde, kao ... mislim ja u sebi... sve sam vec skontala zasto si me posla u ljekarnu.
Dodjemo mi kod njega doma, i vidim da on navija sat na mobu, pitam ga: oces mi dat mobitel da ga vidim?? A on ni pet ni sest: ti stvarno nisi normalna!
Ja opet: pa zasto, daj mi da vidim???
I ponovi isti odgovor: Ti stvarno nisi normalna!!, ugasi mob, ostavi ga na ormaricu i ode u wc.
nista mi nije bilo jasno, zasto nisam normalna, ne valja kad sama cirim u mobitel, ne valja kad ga pitam... a svaki put mi nabija na nos to sta ja necu da pitam nego cirim. i eto sinoc ga pitam, i nece da mi pokaze.
Sta da ja sad mislim???
Dobro, vrati se on, ja legnem u krevet, okrenem mu odma ledja.- uopce nisam tila razgovarat s njim. i tako dugo u noc nisam spavala, vrtila sam se po krevetu, razmisljala i razmisljala....
kako mi je samo bilo tesko, lezim pored njega, gledam ga dok spava, slusam kako dise i pitam samu sebe di sam pogrijesila???
da sam barem imala racunalo pa dam sam mogla pisat, bilo bi mi lakse...al ni to...
Nekako ja i zaspem (bilo bolje da nisam nikako) i naravno sanjam da smo se posvadali, jer se opet dopisiva sa nekim curama i da sam ja to vidila... ma grozno sve u svemu....
probudila sam se jutros satravena maximalno... tuzna totalno... prica nam je bila nikakva, samo sluzbeno kao da smo stranci... cizmica je bila prazna... nisam drugo ni ocekivala. i moram priznat da sam pomalo razocarana. nisam ocekivala nista veliko ni tako nesto, al bila bih presretna da sam nasla makar milku cokoladu... samo da znam da misli na mene... a ono nista... tuga i jad... :(
nekako mi se suze nakupile u ocima, al uspila sam se suzdrzat da ne zaplacem.
dovea me na posa, bija sa mnom dvi ure... al opet nista... ima slike, nema tona...
jos ova kisa vani...
Post je objavljen 06.12.2005. u 10:50 sati.