Jednom davno, na jednoj dalekoj planeti živio je Jedi vitez Bozzy.
I Bozzy bješe dobar čovjek,malen a velik. Bio je Bozzy velik u duši,bio je Bozzy velik u srcu.
Zakleo se Bozzy da će čuvat malog čovjeka.Zakleo se Bozzy da će biti savjest malih i da će se potruditi da se glas očajni daleko čuje. Još se zakleo Bozzy da neće nikad biti kao ONI.
I bilo je tako.Prolazile su godine, godine tmurne,godine teške a Bozzy je ostao ustrajan u svojoj zadaći milosrđa prema malima.
Al jednog dana desi se čudo.Bozzy postade velik.Postade slavan postade jako,jako moćan. I mislio je Bozzy kako će mu to pomoći da još bolje ispuni zavjet svoj. I ispunjavao ga je sve do jednog dana. Toga dana sudbina se poigra sa hrabrim Vitezom i on spozna svu raskoš ovga svijeta.Spoznao je kako je to uistinu biti velik. I zamrači se sunce, nebi više ni pjeva ptica.Postao je ONI.
Tamna strana, strana iskonske moći privukla je Bozzya u svoje krilo. I napusti Bozzy svoj zadatak, zaboravi svoju misiju, izdade male.
Nekad velik u srcu sad je kukavica.Nekad velik u duši sad je sitničav. Nekad krotki sad je sumanuta neman, zarobljena u mreži moći ,sjaja i luksuza. Nekad topli pogled ka malima postao je zasljepljen sjajem dijamanata.
I ne zna Bozzy da je sve to laž.I ne zna Bozzy da je sve to magija. I ne zna Bozzy da je sve to prolazno. Ipak, saznat će.
A do tad, mali se mogu samo nadati.Mogu se nadati da ih će se nekad sjajni vitez sjetiti, makar i na zadnji čas.
Post je objavljen 26.11.2005. u 02:35 sati.