Godina: 1942
Režija: Michael Curtis
Uloge: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman, Paul Henreid
Žanr: Drama
Zemlja: SAD
Siže: U filmu kojemu mnogi dodeljuju epitet "najlepše ljubavne priče ikada ispričane" postoje čak dve scene koje nose oreol "neponovljivih".
Glumački BB duet (Bogart-Bergman) stvorio je takvu ljubavnu hemiju koja se posle ovog filma na velikom platnu teško dala više ikada ponoviti.
Scena koja se u filmu hronološki pojavljuje prva, jeste ona kada Bergmanova u pratnji svoga supruga, jednog od osnivača nacionalnog oslobodilačkog pokreta Viktora Lasloa odlazi iz bara koji drži Rik (Bogart), a ovaj duševno slomljen nakon ponovnog susreta sa nesuđenom ženom svog života ostaje u kafani sam sa flašom žestokog pića i pijanistom Semom koji je svo vreme morao svirati njihovu pesmu. U monologu koji je tada usledio, Bogart izgovara još jednu od najupečatljivijih rečenica u istoriji filmske umetnosti - "Od svih kafana na kugli zemaljskoj, ona je ušla baš u moju".
Druga antologijska scena "Kazablanke", jeste ona završna, kada u neočekivanom raspletu Bogart ipak pušta Bergmanovu da u Ameriku odleti sa Laslom, a on samo pogledom ispraća njen avion kako poleće sa piste u društvu saučesnika u bekstvu, policijskog oficira Luisa. Dok ih magla polako guta Bogart tapše Luisa po leđima i šeretski mu govori - "Znaš Luis, mislim da je ovo početak jednog divnog prijateljstva".
Post je objavljen 21.11.2005. u 12:34 sati.