Ovo je još jedan post o blogu. Vjerujte mi, ovo ne želite čitati.
Dakle – blogeri su savršeni. To smo utvrdili još davnih dana jednim mojim postom. Bio je to post kada je ovaj moj blogač uvršten na cool listu. Ali nećemo o listama. Nije to tema.
Nažalost, tema je naslovnica bloga. I koliko god vi ne željeli čitati o tome, znam, znam, ja ću to napisati, pa kud puklo!
Svi se žale na naslovnicu. Vijesti su senzacionalističke. Vijesti su onakve, ovakve. Nikome nije po volji. Kažete gluposti su tamo.
Uredništvo bloga održava naslovnicu prema svojim željama i prohtjevima. Par nas je dobilo mogućnost napisati nešto, pa ako se uredništvo složi s tim objaviti će i tu vijest. Tako sam ja prije dva dana napisala vijest o Filipovom blogu i objavili su je. Vjerujem da ste svi čuli za njega – dnevnik djeteta s posebnim potrebama.
I već dugo, otkad je omogućeno komentiranje na naslovnici, pišete tamo svašta – komentare podrške, neslaganja, svađate se i što sve ne. Vijesti o nevažnim stvarima, zabavi, koje služe za razbibrigu dobivaju vašu punu pažnju, a kada treba pomoći djetetu niste u stanju barem reći „Filipe, mi smo uz tebe“.
Mislila sam da se nikada neću buniti za komentiranje. Vjerujte mi, ja komentara imam i previše. Ali da u 24h na moj post o prostituciji može osvanuti preko 100 komentara, a u 40 sati samo dva komentara na vijest o Filipu, od čega je jedan njegove majke, ne mogu shvatiti. I nemojte mi samo reći da ste odmah odjurili k njemu jer vidim ja koliko vas je bilo tamo. Posjećenost prosječnog bloga nakon objavljivanja na naslovnici dosta poraste, bar oko tih dana, ali kod Filipa nekih pomaka baš i nema. Iako su mnogi blogeri već linkali Filipa na svojim blogovima, želja mi je bila skrenuti pažnju i široj javnosti. Efekt - nula bodova!
Blogeri (i ne blogeri), shame on you!
Btw. jučer mi je brojač postao šesteroznamenkast. Nekako mi je to sad jadno...