
Prvog listopada vjernici Porečko – pulske biskupije organizirali su hodočašće u Svetište Predrage Krvi Isusove u Ludbregu. Ovo jedinstveno Svetište mjesto je na kojem vjernici štuju Isusa Krista Bogočovjeka i njegovu prolivenu Krv kao jedan od najvećih dokaza božje ljubavi prema ljudima. To je ujedno i najstarije svetište u našoj zemlji.
U molitveniku kojeg je priredio vlč. Josip Đurkan, župnik služitelj Svetišta, piše: "Hodočastiti znači ići nekamo. ... Hodočašćem kršćanin ispovijeda pred svijetom vjernika i nevjernika da je realista koji se ne zadovoljava činjenicom da gradi samo ovozemaljsko kraljevstvo, niti daje apsolutnu vrijednost izgradnji ove zemlje i društva. Život kršćanina je hod prema Bogu, a za taj hod on svjedoči kad pohađa sveta mjesta."
1411. svećenik je služio svetu misu u kapeli grofova Baćani kad je umjesto vina u kaležu opazio krv. O čudu nikome ništa nije govorio, a posudicu s tekućinom sakrio je u zidu. Tek na samrti ispričao je svoju tajnu ispovjedniku i posudica je poslana u Rim.
Prošlo je dugih sto godina. Papa Julije II, papa Leo X i četrdesetak kardinala ispitivali su čudo, a brojni opunomoćenici odlazili su u zagrebački biskupiju, svjedočili i slali izvješća sv. Stolici. Kada se uvjerio o čudesnim uslišanjima, papa Leo X 1513. bulom dopušta štovanje Predrage Krvi Isusove u Ludbregu.
Marija Winter, koja također piše u spomenutom molitveniku, smatra da bi stručnjaci danas imali još puno posla u Vatikanskom arhivu u nastojanju da rasvijetle događanja od prije gotovo 600 godina.


U Svetištu bila i ljubazno mi sličice prepustila moja draga Hunjada. Hvala!
Post je objavljen 12.10.2005. u 15:44 sati.