Miris tebe nosim kroz čitav svoj vijek postojanja, a kad sam ga konačno prepoznala u toj masi ljudi to govori sve….
Prepoznajem te u svakom kutku čovjekova djelovanja u svakom pokretu koji mi upućuje svakom riječi…
Kao da mi govoriš kroz njih kad nisi pokraj mene…
Sreća…..Odjednom….Nemir…..
Oči koje me ne puštaju…Oči koje me zarobljavaju u pustinji i oduzimaju želju za borbom….
Plamena kosa zasljepljuje moje oči i ne vidim te. Miris dima pobija tvoj, pušta me da lutam i potpuno izgubljena da se
Probijam kroz trnje, da bosonoga koračam po oštrom kamenju koje me se zarezuje svakim novim korakom u stopala..
Njena moć je predivna, zapanjuje me… Padam… Dočekujem se na ruke…Ponovno krv na njima.. Ona ljepljiva, slana
Tekućina koja se ne može maknuti samo sa « Oprosti ali ljubav je u pitanju»
Jednim jedinim pogledom u moju nutrinu lomi mi krila. Bol se prožima mojim tijelom jača no ikad ne mogu odletjeti…
Anđeo zarobljen u paklu to sam ja…. Okovi na nogama preteški… Uzima šiljke i zabija ih u moja zapešća i pribija na križ..
Klonem… Prepuštam joj se….
Tvoj glas, jači no ikad…. Budi me… tvoja ljubav… Jača od nje od ikog….