I danas sam opet isao po gradu da nađem nešto sestri za poklon. She had a ba'th'day. Ima toliko tih malih kicastih ducana i poklon galerija, al je to tako isfurano. Sam sam sebi dosadan sa trazenjem.
Al zato da imam komada (seks komada), znam sto bi joj kupio za rođendan. Oh Romeo! komplet, ducan o c e a n, ulaz u Importanne galleriju iz Vlaške, odmah s desne strane. Izlozeno u izlogu na vrlo vidljivom mjestu.
Kupi joj salicu, kupi joj kicaste papuce u obliku zivotinja, kupi joj narukvicu...
I ni danas nisam kupio nista. I onda mi je od silnih komplikacija na pamet pala the simpliest thing.
Nasao sam se s njom dok je jos bila u gradu. Cestitao sam joj rođendan.
"Sretan rođendan!"
"Hvala, ajme vec sam zaboravila."
"Nisam ti nista donio, al sam ti donio s... (zbrzano)"
"Kaaaj?"
"Nisam ti nista donio, al sam ti donio sebe: I can sing, I can smile, I can jump (poskakujući na sred trga i smijući se)"
I strgali smo se obadvoje od smijeha.
Otisli smo na sladoled.
Post je objavljen 04.10.2005. u 22:55 sati.