Marketing
još uvijek ne znam kako dalje...
lupam nogama i rukama u bijeli zid bolnice...
-probudite ga!!! molim vas, previše mi nedostaje.
tišina neprimjetno vrti glavom kao majka sa suzama u očima...
prošlo je toliko vremena...
-zar još nisi zaboravila ??
-ne, i nikada neću...- odgovaram otvarajući novu bocu.
nestajem sebe nazivajući ološem...
Post je objavljen 28.09.2005. u 11:07 sati.