Prije nekoliko dana sam na blogu ovog krasnog momka pročitala priču o jednoj čudnovatoj Crvenkapici iz Udbine. Crvenkapica je starija žena, siromašna i priprosta, ali velikodušna i draga. Svima je pomalo čudna, ali je ljudi vole.
Sjetila sam se svoje Crvenkapice, valjda je svako naselje/mjesto ima. I svaka Crvenkapica nosi svoju životnu priču, često bolnu i nevjerojatnu, i obično su te kvartovske lude predmet izrugivanja i podsmjeha. Ali nitko nikad ne posumnja u njihovu dobrotu.
Crvenkapica mojeg kvarta nosi ime Anđa. Anđa je Bosanka, doselila u ratu, poznata po tome što nikad nitko nije do kraja razumio što mu hoće reći jer frflja i trese joj se vilica. Kad smo bili mali, Anđa je hodala po kvartu sa slikama svoje obitelji i dijelila nam čokolade nakon što bismo poslušali njezinu priču o malim nećacima/divnom bratu/požrtvovnoj sestri itd... Anđa je uvijek imala slatkiša uz sebe, i rado ih je dijelila.
Onda, kad sam postala malo starija, i pjevala u crkvenom zboru, Anđa je uvijek dolazila poslije misa i koncerata da nas pozdravi, da nam kaže kako smo joj dragi. Pružala mi je ruku i izgovarala neke tople riječi, nekad sam ih razumjela, nekad ne, ali uvijek me obradovala njezina pojava. Ma, znala mi je nekad biti i naporna, ali ju je toliko usrećivala naša komunikacija da sam se trudila poslušati sa smiješkom što mi ima za reći :-)
I tako...Arhangel me baš podsjetio na našu Crvenkapicu...
A da je život puno više od pukih slučajnosti, ovog sam se vikenda uvjerila...
Jučer sam saznala da, u isto vrijeme dok sam ja u petak čitala njegov post i razmišljala o tim Crvenkapicama koje su pravi duh svakog naselja, Anđa se u bolnici borila za život jer ju je udario auto. Nedugo zatim, Anđa je umrla.
Naše Crvenkapice više nema...
I već mi sad fali stisak njezine drhtave ruke i slike njezinih nećaka... Tako to bude valjda u životu... Da sam prije dva tjedna znala da nam je to zadnji susret, možda bih se drugačije ponijela... Možda bih pridala tom susretu veću važnost...uvijek je to tako u životu...
Anđo naša, počivala u miru.
Post je objavljen 22.09.2005. u 22:02 sati.