Konacno sjedamo u auto. Ispitivac u policijskoj uniformi, sa licem brkovima i pogledom poput Sadama Huseina sjeda do mene na suvozacevo mjesto. Odjednom se otvaraju straznja vrata i u malog Hyundaija se otraga ukrcavaju trojica Indijaca ili Pakistanaca u haljinama, unoseci zagusljivi smrad. Sta je sad ovo? Porota?
Tek tad sam shvatio da u Emiratima ispit nije toliko formalan kao u Europi. Nema komisije, nego samo ovlasteni ispitivac i svi smo prepusteni na njegovu milost ili nemilost. A kad je vec sam u autu, zasto da se vraca po svakog od nas, kad moze odradit cetvoricu u jednom krugu. Kasnije ce se to pokazati do te mjere kobnim da cu taj dan u prosincu slaviti kao drugi rodjendan. Vozio sam prvi i zahtjevi nisu bili veliki: izadji sa parkinga na servisnu cestu, pa sa nje na Al Barsha Road, odmah prestrojavanje traku sasvim lijevo kako bi se na dubajskom cetvrtom Interchangeu napravio polukruzni okret. Pritom je trebalo samo malo napadnije pokazati koristenje obaju retrovizora i baciti pogled na mrtvi kut i to je to. Usljedilo je skretanje desno u sjevernu Barshu i zaustavljanje pored ceste. Vec na pola voznje je ispitivac upisao ocjenu vidjevsi da sam ocito negdje prije presao koji kilometar. Rekao mi je da izadjem i nakon par sekundi sa straznjeg sjedala je izasao Pakistanac, zasigurno visi i krupniji od mene, sto mi je uljevalo nadu da se mogu sklupcati otraga iza ispitivaca na straznjem sjedalu malog Hyundaija sa jos dvojicom. Paks je sjeo za volan, a ja iza ispitivaca. Lice mi je odrazavalo strah, potpuno u suprotnosti sa njegovim fizickim izgledom i preko dva metra visokim stasom. Rukom velicine lopate je gurnuo mjenjac u prvu, auto je napravio dva-tri nagla trzaja, a potom krenuo prema zapadu. Dugo je trebalo dok nismo prebacili u drugu. Toliko dugo da sam pomislio da tip misli da vozi automatik. Ali ubrzo sam shvatio da tip nikad nije nista vozio, osim mozda pluga pokretanog kravom negdje u Punjabu. Zauzeo sam stav kojeg avio-kompanije preporucuju putnicima prije nego sto ce se Boeing sunovratiti u ocean. "Go ljeft" - naredio je ostro ispitivac zbunjenom i preplasenom Pakistancu kojeg je vodila cista racunica da moze cak 20 puta izaci na ispit koji kosta 150 dirhama umjesto da plati 3000 drihama za auto-skolu. "Valjda cu jedan od 20 puta proci..." - pomislio je Pakistanac - "...jer onako bih dao 3000 dirhama, za bez ikakve garancije za prolaz." Auto je i dalje isao u drugoj brzini na nekih 6000 okretaja kada je zaglusnu buku stenjuceg motora ponovo nadjacao instruktor: "Aj sed ljefta!" - ponovio je svoj zahtjev da se skrene u lijevu traku, ali automobil je jos isao ravno putanjom koju mu je definirao volan, cvrsto stegnut izmedju dvije ogromne ruke Pakistanca koji se sad vec vidljivo tresao. Ili nije znao sto je lijevo ili, sto je puno je vjerojatnije, nije znao kako da to napravi, zaprepasten strasnom istinom da se metalna kutija krece i da bi on trebao biti taj koji njome upravlja. Usli smo u lijevu traku tek kada je ispitivac naslonio ruku na volan i skrenuo ulijevo. Na semforu je bilo crveno i ugodno sam se iznenadio sto smo se zaustavili bez icije pomoci unatoc tome sto zaustavljanje, makar iz iznimno male brzine, nije bilo bas njezno. Ispitivac je pokazao Pakistancu da ocekuje od njega da napravi polukruzno okretanje na semaforu, a ovaj je klimnuo glavom, jedva docekao zeleno svjetlo i krenuo uz trzaje auta. Nazalost, to zeleno svjetlo je bilo samo za one koji idu ravno i tu je voznja naseg Pakistanca zavrsila (barem njen sluzbeni dio), posto je zbog ove pogreske instruktor iz sebe izbacio bujicu psovki na urduu, pa na engleskom, a potom obavjestio kandidata sluzbenim glasom da je (i) ovaj put pao. Uskoro se ukljucilo zeleno za lijevo i krenuli smo uz skripu guma. Pakistanca je preplasilo istovremeno polukruzno okretanje, skripa guma, vozila iz suprotnog smjera koja su takodjer isla lijevo tako da su mu se ruke ukocile na potpuno ulijevo smotanom volanu i nekontrolirano je pritisnuo gas. U sljedecm trenutku Hyundai je napravio krug od 270 stupnjeva i propeo se na nogostup i tratinu izmedju dvije prometne trake.
Nastavak slijedi...
Post je objavljen 12.09.2005. u 18:33 sati.