[ znaš ]
Toliko riječi, a mene nigdje nema.
Kremšnita. Toga se sjetim. I nasmijem se jer se smijeha sjećam. Je li došao onaj trenutak kada nejasne stvari dobiju obrise prezira?
U ono bolno vrijeme (tako se davno čini, a nema mu ni nekoliko mjeseci; vremenska beba) zaklela bih se da je najgora stvar na svijetu doplutati do porušenih zidina vlastite fotografije budućnosti.
A nije.
To sebi možeš oprostiti. Ta i ne razumiješ tko je i zašto porazbijao tvoje snove!
Biti barbar više boli.
Svira Beady Belle... Oh, can I possibly hurt you in a good way?
Toliko riječi. Ritam prestaje. Vraćam pjesmu na početak. Ako dovoljno puta čujem, možda i povjerujem.
[ ovaj put bez hvala ]
Post je objavljen 11.09.2005. u 20:32 sati.