[ znaš ]

Toliko riječi, a mene nigdje nema.

Kremšnita. Toga se sjetim. I nasmijem se jer se smijeha sjećam. Je li došao onaj trenutak kada nejasne stvari dobiju obrise prezira?

U ono bolno vrijeme (tako se davno čini, a nema mu ni nekoliko mjeseci; vremenska beba) zaklela bih se da je najgora stvar na svijetu doplutati do porušenih zidina vlastite fotografije budućnosti.

A nije.

To sebi možeš oprostiti. Ta i ne razumiješ tko je i zašto porazbijao tvoje snove!

Biti barbar više boli.


Svira Beady Belle... Oh, can I possibly hurt you in a good way?


Toliko riječi. Ritam prestaje. Vraćam pjesmu na početak. Ako dovoljno puta čujem, možda i povjerujem.

[ ovaj put bez hvala ]