Joj..baš me neka sjeta uhvatila..
Jučer,tj ako je već prošla ponoć,a izgleda da je,onda je to sad već prekjučer,je bio rođendan mojoj Nixi..
To je moja bivša cimerica iz školskih dana...Išle smo u suprotni razred ali smo zajedno živjele u đačkom domu,u Vinogradskoj....
Ta žena je bila opičena sto gradi...
U početku ju je rijetko tko volio jer je bila neopisiva štreberica i bolesna čistunka pa su je mnoge cure iz doma zvale Bakterija.
Bilo nas je 4 u sobi i s vremenom smo postale vrlo bliske..Ivana,Kristina,Nixa i ja...
4 zaista različite djevojke a opet tako bliske da nam nitko ništa nije mogao..
Nixa-izuzetno ambiciozna i puna volje za školom..Ivana-zgodna i šarmantna crnka,punih usana..iako podosta smotana cura....Kristina-glavna spletkarošica u sobi..i ja-mala vragolanka kojom je uvijek zračio neki optimizam i koja se uvijek samo smijala...
Unatoč Nixinom bolesnom pospremanju i lickanju naše sobice,uvijek smo dobivale najgore ocjene(da pojasnim..svako jutro se ocjenjivala urednost soba i najgora soba je idući tjedan čistila kupaonu i wc)..Al smo ga se načistile za cijeli život,haha..
Tko je okusio život u đačkom domu,vjerojatno zna o čemu pišem.
Da se vratim na Nixu..
Često smo znale poslije škole otići na kavicu,a budući da smo u domu imale ograničene izlaske(čitaj zabranjene poslije 20-21 h),uvijek smo govorile da smo ostajale učiti u kojekakvim bibliotekama,bla,bla..i izvlačile se na Nixu jer je ona uvijek imala sve petice i sve odgajateljice su imale bezgranično povjerenje u nju..Dobivale smo,besplatno,ulaznice za kino,kazališta itd..ma vraga smo išle..slažemo da idemo pa otpičimo negdje s društvom..Ispričavam se odgajateljici Ani što smo je muvale ali eto..valjda se ne ljuti,haha.
eto Nixa,hvala ti za to J ..Ma kakva god da je bila,bila je prijatelj..
Od kraja 4. razreda prošlo je punih 9 godina..Ivana,Gala i ja smo zaposlene kao medicinske sestre i tu i tamo se čujemo i vidimo a sa Nixom je pukla svaka veza prije neke 3 godine.
Znam da je završila medicinu,postala doktorica,udala se za kolegu s faksa,rodila Emu i da živi u Ljubljani..to je sve što znam i strašno mi je žao što sam izgubila svaki kontakt s njom..
često se sjetim tog dijela svog života i gledam slike i skužim da mi strašno fali.
A valjda je to normalno da fali..
Strašna mi je jedna uzrečica ===NEMOJ ŽALITI ZA ONIM ŠTO JE PROŠLO,NEGO BUDI SRETAN ŠTO JE UOPĆE I POSTOJALO...
Potpuno se slažem s onom izrekom : od kolijevke pa sve do groba,najljepše je đačko doba...Nixa,stara moja,znaj da često mislim na tebe.. i sretan ti rođendan gdje god bila..
Iskreno se nadam da ćemo se još koji pout sresti..
Post je objavljen 07.09.2005. u 00:44 sati.