Cvijeću treba sunca da postane cvijeće.
Ljudima treba ljubav da postanu ljudi.
Već malo ljubavi miže biti poput vode
koja ponovo uspravlja cvijet.
Vjerujem u snagu ljubavi.
Ljubav je jedini ključ
koji odgovara vratima raja.
Ljubav čini čuda i nemoguće mogućim..

_o_s_m_i_j_e_h_

srijeda, 07.09.2005.

Joj..baš me neka sjeta uhvatila..
Jučer,tj ako je već prošla ponoć,a izgleda da je,onda je to sad već prekjučer,je bio rođendan mojoj Nixi..
To je moja bivša cimerica iz školskih dana...Išle smo u suprotni razred ali smo zajedno živjele u đačkom domu,u Vinogradskoj....
Ta žena je bila opičena sto gradi...
U početku ju je rijetko tko volio jer je bila neopisiva štreberica i bolesna čistunka pa su je mnoge cure iz doma zvale Bakterija.
Bilo nas je 4 u sobi i s vremenom smo postale vrlo bliske..Ivana,Kristina,Nixa i ja...
4 zaista različite djevojke a opet tako bliske da nam nitko ništa nije mogao..
Nixa-izuzetno ambiciozna i puna volje za školom..Ivana-zgodna i šarmantna crnka,punih usana..iako podosta smotana cura....Kristina-glavna spletkarošica u sobi..i ja-mala vragolanka kojom je uvijek zračio neki optimizam i koja se uvijek samo smijala...
Unatoč Nixinom bolesnom pospremanju i lickanju naše sobice,uvijek smo dobivale najgore ocjene(da pojasnim..svako jutro se ocjenjivala urednost soba i najgora soba je idući tjedan čistila kupaonu i wc)..Al smo ga se načistile za cijeli život,haha..
Tko je okusio život u đačkom domu,vjerojatno zna o čemu pišem.
Da se vratim na Nixu..
Često smo znale poslije škole otići na kavicu,a budući da smo u domu imale ograničene izlaske(čitaj zabranjene poslije 20-21 h),uvijek smo govorile da smo ostajale učiti u kojekakvim bibliotekama,bla,bla..i izvlačile se na Nixu jer je ona uvijek imala sve petice i sve odgajateljice su imale bezgranično povjerenje u nju..Dobivale smo,besplatno,ulaznice za kino,kazališta itd..ma vraga smo išle..slažemo da idemo pa otpičimo negdje s društvom..Ispričavam se odgajateljici Ani što smo je muvale ali eto..valjda se ne ljuti,haha.
eto Nixa,hvala ti za to J ..Ma kakva god da je bila,bila je prijatelj..
Od kraja 4. razreda prošlo je punih 9 godina..Ivana,Gala i ja smo zaposlene kao medicinske sestre i tu i tamo se čujemo i vidimo a sa Nixom je pukla svaka veza prije neke 3 godine.
Znam da je završila medicinu,postala doktorica,udala se za kolegu s faksa,rodila Emu i da živi u Ljubljani..to je sve što znam i strašno mi je žao što sam izgubila svaki kontakt s njom..
često se sjetim tog dijela svog života i gledam slike i skužim da mi strašno fali.
A valjda je to normalno da fali..
Strašna mi je jedna uzrečica ===NEMOJ ŽALITI ZA ONIM ŠTO JE PROŠLO,NEGO BUDI SRETAN ŠTO JE UOPĆE I POSTOJALO...

Potpuno se slažem s onom izrekom : od kolijevke pa sve do groba,najljepše je đačko doba...Nixa,stara moja,znaj da često mislim na tebe.. i sretan ti rođendan gdje god bila..
Iskreno se nadam da ćemo se još koji pout sresti..

- 00:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2005  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
..sve je to život..ma kakav god bio..

sanjajte što želite sanjati..
idite gdje želite ići..
budite što želite biti....
jer samo je jedan život
i samo je jedna prilika da učinite sve ono
što želite učiniti...
PJEV DUHOVA NAD VODAMA
Ljudska je duša
slična vodi;
s neba silazi,
k nebu se penje,
i opet dolje na zemlju mora
u vječnoj mijeni.

Teče s visoke,
strme hridi
čisti mlaz;tad pršti ljupko
u oblačnom valu
spram glatke stijene
i,lako dočekan,
prozračan,struji
tiho šumoreći
u dubinu.
Strše li grebeni
u susret slapu,
pjeni sesrdito
s kama na kam
u ponor.

U plitku koritu
šulja se travnjakom,
a u mirnu jezeru
posu svoj lik
sva zviježđa.

Vjetar je ljupki
ljubavnik vala;
vjetar s dna miješa
zapjenjene vale.
Dušo čovječja,
kako si slična vodi!
Sudbo čovječja,
kako si slična vjetru..


* * * * *

POSLEDNJA NEVESTA

Vesnik svadbe po sokaku svuda je..
Brinu snajke šta će koja mesiti..
Neko mi se,konda,skoro udaje?
Pa čuj..moralo se i to jednom desiti..
Tu livadu ja sam prvi kosio..
Ma..pričam više nego što bih smeo..
Ajde..odavno bih je zaprosio..da sam hteo..
Vetrić glanca krune granja..
Tamiš nosi par lokvanja..
Račun svedi:šta sad vredi mladost,tričava?
Nevažno je to sve skupa..
Sećanje je smešna lupa
Koja sitne stvari uveličava..
Oprezno s tom vidinom..
Ona čezne za tišinom..
Ko da škakljaš anđelčiće vrhom gudala..
A nju nemoj pominjati..
Neće svet zbog toga stati..
Neće biti prva što se udala..
Ništa lakše nego sebe slagati..
Ništa lakše neg se nasmrt opiti..
Ništa teže nego zalud tragati..
Od sto drugih nju sam hteo sklopiti..
Srce cupka,al misao okleva..
Čeka da se stvari same dese..
Tuga lepše zvuči kad se otpeva..
Pesma sve podnese..
Bog je katkad pravi šeret..
Na strmini doda teret..
I potura..nedohvatno da se dohvati..
Bog je dobar..kako kome..
Bolje ne pitaj o tome..
Ućutaću ili ću opsovati..
Polagano šanji-bači..ti si znao šta mi znači..
Ko da heklaš paučinu s vrhom gudala..
Kad pred crkvom baci buket..
Neka padne kao uklet..
Neka bude zadnja što se udala..
Samo bol je u životu siguran..
Sreću nosi neki poštar jako spor..
Neka..samo ovu noć da izguram..
Sutra ću već naći dobar izgovor...

* * * * *