Postelja u tvom krevetu
noćas je valovita
skriva te pred mojim očima
zatim te otkriva
posle toliko godina
ponovo te moram osvajati
ponovo si nestvarna senka
željna zarobljavanja
a ja
ja sam već zaboravio
tu igru hvatanja i bežanja
i smeta mi tvoj vragolasti smeh
i tvoje uporno opiranje
odavno nisam lovio leptira
žudeći za lepotom
njegovih šarenih krila
noćas si razigrana
nemirna
neuhvatljiva
ponovo si poželjna u mojim očima
i zahvaljujem ti zbog toga
a ti ne znaš zašto sam ti zahvalan
ove noći
tvoja vesela drska igra
u slojevima mekih čaršava i jorgana
spasava me
iz vrtloga umornih godina
onih prošlih
i onih koje vrtoglavo
jure prema meni.
Boris Starešina
Post je objavljen 21.08.2005. u 23:46 sati.