… Sada se ispred svih pojavi stari amazonski car Arthur, ostac Moskytha, Antyophe i Sonsyreye, staračkim glasom, ali još uvijek snažnim i punim dostojanstva on se obrati Andraghonu: 'Nikada više niti jedan Amazon, niti jedna Amazonka, neće potegnuti oružje na Alanđane. Pobjedniče mladi, sine Thanderhov, budi moj gost u Krunogradu.' Andraghon se nije micao, a onda naglo propne svog plemenitog ždrijepca koji se podigne na stražnje noge glasno ržući, a potom udari snažno prednjim nogama u pijesak. Andraghon izvuče teški dvoručni dvosjekli mač koji bljesne plavičastom svjetlošću: 'Kha hokhy lybures Alandhas! Ponthas Alandhas ghanah Amazonkhas! Munjevitom brzinom, gotovo istodobno, nastane trenutačno komešanje među Alanđanima, a tada se ponovno zavijore stotine njihovih zastava uz zvuk čelika pojavi se tisuću alandskih oštrica. Plavičasta svjetlost poput munje bljeskom se razlije po svom alandskom oružju i oklopima, a stotine tisuća snažnih grla poviče istodobno: 'Sha – ghan! Sha – ghan!' Svijetlost naglo nestane ponovno uz zvuk čelika koji se vraćao istodobno u korice. Nastade potpuna tišina i muk. Ponovno se sretnu pogledi Sonsyreye i Andraghonha, a onda Sonsyreya, koja je i jedina razumjela Alanđaninove riječi otpaše pojas na kojem su još uvijek bili kratki amazonski mač i dugi amazonski bodež, oružje padne na pijesak, Sonsyreya raspusti kosu koja joj je bila privezana trakom kako joj ne bi smetala u boju. Rukom obriše svoj crveni bojni ruž s usana i mirno reče: 'Povedi me sa sobom Andraghonhe!' Istoga trenutka Andraghonh skine svoju pancir rukavicu te rukom obuhvati Sonsyreyu oko struka i podigne je u svoje sedlo. Pogleda cara Arthura koji je samo klimnuo, a tada još jednom izvuče svoj teški mač i zapara zrak. Niotkuda podigne se na trenutak vjetar i zavijore sve alandske zastave. Naglo Andraghonh podbode plemenitog ždrijepca koji je samo to i čekao da bi jurnuo. Istoga trenutka začuju se glasne i samo alandskim ratnicima razumljive zapovijedi koji ponovno podbodu svoje snažne ždrijepce. Uz zaglušujući topot konja i bojne pokliče alandske pukovnije stanu zauzimati svoja mjesta u galopu prateći Andraghonha oko kojega su Vitezovi vjetra već izgradili svoj složaj nazvan 'Zvijezda Hawalanda'. Antyopha zbunjenom bratu uz smješak objasni: 'Jesu Moskytho, oni su! To su davno prije zaboravljeni ratnici kojima su se poklonile naše bake. Vidjeli su oni svu ljepotu i strahotu bojnog polja Herofalha. Dugo su Ga tražili, ali su Ga napokon i pronašli … nikada Ga više ne bi ostavili, pa makar im i sama božica Wondora srušila nebeski svod na glavu. Velika je sreća za Amazonski Savez da je On naklonjen našoj sestrici, jer da se On nije pojavio odavno bi naše gradove prekrilo zlo koje su vile Charizmhe jednom već po cijenu vlastitih života odbacile od nas.' Moskytho jedva promrmlja: 'da nisam vidio ne bih vjerovao. Baš onako kako nam ih je baka opisivala šutljivi i opasni, teško naoružani i oklopljeni, a kada jašu vjetar kao da plamti ispod njihovih plemenitih konja. Nikada do sada nisam vidio tako snažne i visoke konje. Iako mi je Haywey o Njemu pričao ja sam ga zamišljao kao bradatog i gorostasnog, a On je tek dječak, no, moram priznati vrlo opasan i spretan s onim teškim mačem. Prvom me prilikom vodiš u Dyasphar da porazgovaram s Njim!' Sada se Anthyopha stane glasno smijati, a Moskytho ostane zbunjen: 'Da, da odvest ću te u Dyasphar da vidiš Shenhu, sestru Njegovu. O brate, zar si se toliko zaljubio da više ne razlikuješ Dyasphar od Alandije.' Moskytho je ostao zbunjen. …
Post je objavljen 22.07.2005. u 22:32 sati.