brod na jezeru. pramac kroti
duse mrtvih pesnika.
obalom rasuta mesta osame.
u plavim ocima izraz pomame.
lepa si.
osecam prazninu. belo obilje
pokrece nebo. propinju se
oblaci i talasi. svet na pola
puta staje. kosuta na cistini
brza od planinske reke i tisa
od stidljivog pogleda pase.
izmedju neba i zemlje mir.
spomen na poslednje stvari,
dok nase igre rastu kao deca.
Renaissance
o tebe se oslanja moje bice
tri noci, gledam kako spavas,
slusam kako dises. mesec mi
preti vecitim ledom. jutrima
se obracamo stvarnom zivotu.
grejes me toplom snagom uma.
ocima boje kestena volis decu
plavooku. dusu cuvas od
mracnih komora. ukus ti je meden.
lepo slusam tvoje price o djetinstvu.
vetar pomera plave zavese u snu.
sunce nudi razresenje zakletve.
sunce mi preti vecnom vatrom.
grejem ti dlanove u vozu.
ceka te kraljevsko ostrvo.
preti mi vetar. vetar se igra sa
tvojom kosom. vetar preti mesecu
i ovaj bezi.vetar udaljuje sunce od zemlje.
vetar me kida. unistava vidno.
tri noci ponavljam: trinaest godina.
hodamo po snegu.rastanak je brz.
vetar mi donosi kisu. vetar me nisti.
vetar me nisti i potiskuje.
trinaest godina.
trinaest godina moje bice nalazi
oslonac u vecnom. vetar besni
iznad nas.sunce i mesec u nama.
Aslan Mahmuti
With love
sedim i neznam za sebe.
odgovaram kao automat.
pitanja teska kao prostor
izmedju nas oduzimaju ti
vreme. donosis casu voode.
on pita i gleda moje mile
oci. u nijima lete leptiri.
njima letim ja ka tebi i ti
me primas ljupko i mirno.
kasnije koracamo bez reci.
(volim kada mi se sve kaze)
dodirujem tvoje pramenove.
nosim u ruci tvoj dlan kao
mladu pticu. on otvara vrata.
prelazis preko praga,kazem:
prag. kasnije pricas o pragu.
mnogo kasnije stizu tvoje
slike. na poledjini prve:
with lave. ostale dve bez reci.
ja sam u zanosu.
beli se grad u daljini-detinjstvo.
Aslan Mahmuti
Post je objavljen 12.07.2005. u 23:33 sati.