Marketing
Netko je opet rekao (koliko sam puta to cula dosad) kako je engleski "najdinamicniji" jezik na svijetu, sposoban za "najfinije nijanse znacenja". Primijetih da zbog neceg nije sposoban prevesti Hugoov naslov, "Les miserables"... Ispostavilo se, kako sam bila sigurna, da ta osoba ne govori nijedan drugi jezik. A ima doktorat iz engleskog i predaje na koledzu, zbog cega mi je i bilo stalo porazgovarati o tome. Izvor te gluposti u koju vjeruju toliki engleski monolingvisti vjerojatno jeste u njihovim skolama...
Ova predivna Hofstadterova knjiga o jeziku, dakle prevodjenju, (a i o jos ponecem, kao glazbi, poeziji, svijesti i dozivljaju smrti njegove zene) nazalost je neprevodiva jer je tocka gledanja usadjena u engleski, u iskustvo "probanja" stranih jezika--centar knjige prevodjenje kratke pjesme Clémenta Marota sa francuskog--engleskim nepcem.
Knjiga pocinje jednostavno, kao sto je i prvi prijevod pjesme jednostavno citanje teksta, poruke--zatim se sve postepeno komplicira. Nije dovoljno prevesti smisao. Nije dovoljno prevesti rijec. Dio smisla je i u zvuku. Pa cak i u obliku stiha... Razlicite epohe zvuce drugacije, razliciti ljudi takodjer. Hofstadter daje pjesmu na prijevod sve sirem krugu: umjetnicima, suradnicima (on je informaticar i kognitivni znanstvenik, obrazovan kao fizicar), muzicarima (netko je napravio i hip hop verziju), prijateljima, djeci--mnogima koji uopce ne govore francuski.
Post je objavljen 05.07.2005. u 18:38 sati.