Možda je i prošao život cijeli od onog dana kad smo se sreli, kad po prvi put
ugledah te oči plave i kosu boje pokošene trave.
Ah pomislih lijepa je ona i nečuh zvuk onog zvona što je u smrt zove polako, a
da sam znao, kako bih plako.
Ruku mi pruži kao da pita, voliš li rijeke, polja i žita, ruku tad pružim vapaju smrti:
I tad shvatim pred kim stojim, pred onom što živi u snovima mojim,
ispijena i blijeda provodi noći i dane u dimu MARIHUANE.
Htjedoh ljubavlju da skrenem drogu jer što je ona skrivila Bogu? Zvala je mjesec
i zvijezde da joj nude, htjela je da voli i voljena bude.
Uzalud bjehu te riječi moje jer nestadoše oči plave boje, umrla je u suton jednog
dana , bila je lijepa i zvala se Ana.
Ana djevojka plavih očiju i kose kakvu milijuni djevojaka nose, koja će
isto jednog dana otići tamo gdje i ja.
Na njenom grobu zaplakah prvi i ispisah riječi kapljama krvi: umrla je u
suton jednog dana, bila je lijepa i zvala se Ana.
A znala je da narkomani dugo ne žive i da se kratko svojim snovima dive,
voljela je da bode svoje vene, voljela je mnoge, a možda i mene.
P.S. Čitajte podebljana slova na početcima rečenica!!!
Post je objavljen 28.06.2005. u 12:49 sati.