Jedna zgodna pjesmica o Marihuani
|
Možda je i prošao život cijeli od onog dana kad smo se sreli, kad po prvi put ugledah te oči plave i kosu boje pokošene trave. Ah pomislih lijepa je ona i nečuh zvuk onog zvona što je u smrt zove polako, a da sam znao, kako bih plako. Ruku mi pruži kao da pita, voliš li rijeke, polja i žita, ruku tad pružim vapaju smrti: I tad shvatim pred kim stojim, pred onom što živi u snovima mojim, ispijena i blijeda provodi noći i dane u dimu MARIHUANE. Htjedoh ljubavlju da skrenem drogu jer što je ona skrivila Bogu? Zvala je mjesec i zvijezde da joj nude, htjela je da voli i voljena bude. Uzalud bjehu te riječi moje jer nestadoše oči plave boje, umrla je u suton jednog dana , bila je lijepa i zvala se Ana. Ana djevojka plavih očiju i kose kakvu milijuni djevojaka nose, koja će isto jednog dana otići tamo gdje i ja. Na njenom grobu zaplakah prvi i ispisah riječi kapljama krvi: umrla je u suton jednog dana, bila je lijepa i zvala se Ana. A znala je da narkomani dugo ne žive i da se kratko svojim snovima dive, voljela je da bode svoje vene, voljela je mnoge, a možda i mene. P.S. Čitajte podebljana slova na početcima rečenica!!! |
