Marketing
Triljani diljem svita ujedinite se!
Lito je i bliži se vrime godišnjih odmora, a eto našeg svita ima svugdi diljem Europe a kamoli Hrvatske. Dobar dio njih će doći na odmor ovamo u rodni kraj bar nakratko, u pauzi između mora, Glumaca u Zagvozdu, Carpe Diema, prženja na domaćim plažama te trpljenja neljubaznosti sezonskih konobara po raznoraznim manje-i-više elitnim lokalima.
Tu se javlja jedna zanimljiva misao - jeste li ikad čuli da je naše Poglavarstvo ikad iniciralo nekakvo okupljanje raseljenih Triljana bar za godišnji odmor, kad se već ne može recimo u Zagrebu organizirati nekakva zavičajna udruga? Niste jer nikome to nije palo na pamet ili nije bilo interesa za organiziranje takve skupine koja bi zasigurno imala sluha za svoje misto.
Jedan od praktički svjetski poznatih Triljana
O ovome je dijelom već pisao mojtrilj.blog.hr ali očito nije zgorega opet ponoviti. Poznato je da diljem Lijepe Naše ima ljudi iz našeg kraja koji su dosta toga postigli u životu a imaju volje i sluha nešto učiniti za svoj zavičaj, a jedini je problem šta ih niko nema volje, želje i/ili znanja okupiti i dati smjernice djelovanja (malo je i blesavo da ljudi djeluju na svoju ruku, koliko to god bilo pohvalno u pravilu takva aktivnost čak i kratkoročno stane u mistu).
Dok ovo pišem, upravo mi se na zvučnicima u pozadini vrti album pjevača jedne domaće rock-skupine, inače mog susjeda za kojeg mi je izuzetno drago da je uspio u svom naumu, i to mi je dalo inspiraciju za napisati ovaj tekst. Pritom nije sam - naših iz Trilja i okolice ima na TVu, u medijima, u strukturama državne uprave, u sportu, ugostiteljstvu, uglavnom di god oćete... I niko se nije sitio upregnit te kreativne potencijale, snagu, veze, kontakte i utjecaj u jednom pravcu. Ili neko nije želio okupit te ljude na koje možemo bit ponosni jer su nam pokazali da u životu triba imat odlučnosti i virovat u sebe, jer bi se onda vidilo koliko je taj šta bi ih okupljao pod krinkom gradske uprave u biti (ne)sposoban u odnosu na njih.
Ne zaboravite: naši ljudi čekaju i nadaju se da će ih neko pozvati. Kad je bilo najteže kroz rat u najvećem broju su se odazvali i pomagali, a nema razloga da to ne bude i sada kad triba upregnit nastojanja u pravcu gospodarske obnove i stvaranja radnih mista. Definitivno je vrime da svi uvatimo za isti štap, a pozitivna iskustva iz ostalih sredina (pogotovo kad nam ih prenose ljudi koji imaju rezultat u životu) su samo dobrodošla.
Post je objavljen 27.06.2005. u 22:06 sati.