Dvije stvari ispunjavaju dušu uvijek novim i sve većim udivljenjem i strahopoštovanjem što se više i ustrajnije razmišljanje bavi njima: ZVJEZDANO NEBO NADA MNOM I MORALNI ZAKON U MENI.
(...)
Prvi pogled na bezbrojno mnoštvo svjetova kao da uništava moju važnost kao životinjskog stvora, koji materiju od koje je nastao opet mora vratiti planetu (samo jednoj točki u svemiru), pošto je neko vrijeme (ne zna se kako), bio opremljen životnom snagom.
Drugi pogled naprotiv beskonačno povisuje moju vrijednost kao inteligencije mojom ličnošću, u kojoj mi moralni zakon objavljuje život koji je nezavisan od životinjstva, pa čak i od cijelog osjetilnog svijeta, bar koliko se dade razabrati iz svrhovitog određenja moga opstanka pomoću tog zakona (moralnog), koji nije ograničen na uvjete i granice ovog života, nego koji ide u beskonačnost.
(...)
Promatranje svijeta započelo je od najdivnijeg pogleda što ga ljudska osjetila mogu da postave pred nas, a naš ga razum u dalekom opsegu tog promatranja može podnijeti, pa se završilo – gatanjem iz zvijezda.
Moral je započeo sa najplemenitijim svojstvom u ljudskoj prirodi (slobodna volja), čiji razvoj i kultura smjera za beskonačnom korišću, a završio se – sa sanjarenjem ili praznovjerjem.
Immanuel Kant, Kritika praktičkog uma.
Svi mi imamo svoje filozofije, bez obzira jesmo li svjesni te činjenice ili ne; ONE NE VRIJEDE MNOGO. Ali njihov utjecaj na naše djelovanje i naše živote često je poguban.
Zbog toga je nužno da ih kritikom pokušamo poboljšati. To je jedina isprika daljnjem postojanju filozofije koju sam sposoban pružiti.
Karl Popper.
Post je objavljen 31.01.2005. u 20:37 sati.