pookapookapookapookapooka

Dvije stvari ispunjavaju dušu uvijek novim i sve većim udivljenjem i strahopoštovanjem što se više i ustrajnije razmišljanje bavi njima: ZVJEZDANO NEBO NADA MNOM I MORALNI ZAKON U MENI.
(...)
Prvi pogled na bezbrojno mnoštvo svjetova kao da uništava moju važnost kao životinjskog stvora, koji materiju od koje je nastao opet mora vratiti planetu (samo jednoj točki u svemiru), pošto je neko vrijeme (ne zna se kako), bio opremljen životnom snagom.
Drugi pogled naprotiv beskonačno povisuje moju vrijednost kao inteligencije mojom ličnošću, u kojoj mi moralni zakon objavljuje život koji je nezavisan od životinjstva, pa čak i od cijelog osjetilnog svijeta, bar koliko se dade razabrati iz svrhovitog određenja moga opstanka pomoću tog zakona (moralnog), koji nije ograničen na uvjete i granice ovog života, nego koji ide u beskonačnost.
(...)
Promatranje svijeta započelo je od najdivnijeg pogleda što ga ljudska osjetila mogu da postave pred nas, a naš ga razum u dalekom opsegu tog promatranja može podnijeti, pa se završilo – gatanjem iz zvijezda.
Moral je započeo sa najplemenitijim svojstvom u ljudskoj prirodi (slobodna volja), čiji razvoj i kultura smjera za beskonačnom korišću, a završio se – sa sanjarenjem ili praznovjerjem.

Immanuel Kant, Kritika praktičkog uma.

Svi mi imamo svoje filozofije, bez obzira jesmo li svjesni te činjenice ili ne; ONE NE VRIJEDE MNOGO. Ali njihov utjecaj na naše djelovanje i naše živote često je poguban.
Zbog toga je nužno da ih kritikom pokušamo poboljšati. To je jedina isprika daljnjem postojanju filozofije koju sam sposoban pružiti.

Karl Popper.