Ne znam zašto su neki ljudi toliko opredjeljeni prema nekoj vrsti glazbe. Evo recimo, danas je moj susjed navinuo Deep Purple do kraja i svi ostali su se počeli bunit i komentirat njegov ukus za glazbu. A u mojoj je ulici 90% ljudi koji slušaju Thompsona, Cecu, Lepu Brenu i takve stvari. U mom se društvu ne sluša takav tip glazbe, jer su svi skeptični prema Srbima, pa tako i prema njihovoj glazbi, ali zato što netko sluša narodnjake, ne treba ga odmah popljuvat i pobit. Fanatici narodnjaka komentiraju da se uz takvu glazbu mogu najbolje opustiti, no to je u redu sve dok svoj izbor ne nameču drugima. Ako netko toliko obožava narodnjake, ne mora prisiljavat i druge ljude da to slušaju, a još gore: pljuvat po punku, rapu ili rocku. Ili, ne kužim zašto neke osobe (da sada ne spominjem imena ili nickove), smatraju da ja ne mogu biti punkerica ako slušam Eminema. Zašto se u mojoj punk zbirci ne bi mogao naći Eminem samo zato što je on rapper, ili Chopin sa svojom klasikom? Zar u 21. stoljeću moramo biti toliko zaluđeni npr. rockom, da bi mogli reći da smo pravi, pravcati rockeri? Cijelo ovo vrijeme, ja sam mislila da jednog punkera određuju punk glazba koja ne mora baš uvijek biti punk ali je većinom punk, stav, unutrašnji osjećaji i odjeća, ali čini se da sam bila u krivu što se tiče nekih argumenata. Po mom mišljenju, čovjek je slobodno biće koje može izabrati glazbu koju će slušati, vjeru u koju će vjerovati i smjer koji će slijediti. U tome ga ne bi trebala kočiti okolina, samo zato što ONA smatra što je dobro, ispravno ili cool, nego bi trebala prihvatiti njegov stav i izbor. Slobodno izaberite svoju vrstu glazbu i nemojte se ustručavati slijediti je, jer ste vi gospodari svojih odluka.
Post je objavljen 15.01.2005. u 17:19 sati.