-Kako se osjećate kao predsjednička kandidatkinja za koju glasaju mrtvaci – bilo je naše novinarsko pitanje na koje jučer Jadranka Kosor nije htjela odgovoriti, ali jest njezin tjelohranitelj koji je odgurnuo kamermana Nove TV koji je sve to snimao. Izborna krađa u prvom krugu na biralištima u BiH poprima sve veće razmjere i prijeti katastrofom, pa ne čudi niti erupcija nervoze u stožeru HDZ-a. Da se iza brda u dijaspori ne valja miš, nego lavina, svjedoči i trenutna reakcija Državnog izbornog povjerenstva koje je smijenilo biračke odbore u Čapljini i Orašju. Za cijeli slučaj zainteresirao se, nakon kaznene prijave GONG-a, i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, pa sasvim sigurno možemo očekivati da predsjednički izbori 2005. neće završiti 16. siječnja, već ćemo o njima još dugo slušati i pisati. Ono što također neće skoro prestati biti intrigantno jest dvojba jesu li na sličan način »mrtve duše« i ostali glasali na parlamentarnim izborima 23. studenoga 2003., odnosno jesu li svi dosadašnji izbori u dijaspori bili lažirani u korist HDZ-a? I što učiniti kako bi se vratilo povjerenje u demokratske institucije i vladavinu prava koji bez poštenih izbora mogu postati ili diktatura ili karikatura?
Tako su sasvim neočekivano izbori koji su unaprijed bili proglašeni nezanimljivim, nebitnim i u svojoj konačnici predvidljivim, postali možda i prekretnički u povijesti hrvatskoga višestranačja. Baš kao što je za »Watergate« trebalo vremena da od hotela postane politički razlog za predsjedničku abdikaciju, prvu u enciklopediji USA državotvornosti, tako bi i hrvatski »Votegate« mogao jednog budućeg dana zakucati na vrata Pantovčaka i Banskih dvora. I upitati njihove stanovnike nije li kucnuo trenutak za prve prijevremene izbore. Jer, pod tepihom se za godina nakupilo previše prašine i smeće se više nema gdje sakriti, koliko god oni kojih se to ticalo nastoje okrenuti glavu od svega. Tako je i premijer Ivo Sanader jučer odbio komentirati činjenično utemeljenu priču o lažiranju izbora u BiH koje je išlo u korist njegove stranke i predsjedničkog favorita, kao da ga se to nimalo ne tiče. I Nixon je svojedobno ignorirao tvrdnje »Washington Posta« o njegovoj i umiješanosti vlade u špijuniranje demokrata, proglašavajući ih podmetanjima i nebulozama novinara, da bi na kraju dolijao.
Na koncu, budući da razljućena Jadranka Kosor već drugi put odbija dati predizborni intervju našem listu, valja se upitati hoće li i ona svoj »slučaj« pred građanima ove zemlje, baš kao Miomir Žužul i Andrija Hebrang, pripisati medijskom linču? Ili, možda, linčovanje laži, krađa, prijevara, kriminala, nemorala i beščašća spada u suštinu opisa novinarskog posla?