Postojao je jedan profesionalni izazov koji sam silno htjela, kojeg sam sanjala od trenutka kad sam odlučila šta želim biti u životu .. jedna od rijetkih stvari na čiju bi me samu spomen lagano prošli trnci, dlanovi se lagano počeli tresti i o čemu nikome nisam smjela govoriti jer je to bio moj san. I onda se san ostvario ..
Dobro, poduzela sam i ja tu neke stvari, pomogla mu malo, ali sad kad sam suočena s tim izazovom osjećam se kao da trebam skočiti u hladno more .. duboki uzdah i skok ..
Kao da sam si naslovom svog posljednjeg teksta tu na blogu na neki način prorekla sudbinu .. zašto jednostavno kad može komplicirano .. tako je i meni jutros u ruke dospjelo pismo koje je dobrano kasnilo i zbog čega sam se u slijedećih par sati dala u ludi trk po kući kako bih sve stigla u roku i kako ne bih prvi dan nastavka mog života i ostvarenja sna otpočela – kašnjenjem ..
Otići je ovaj put bilo iznenađujuće teško .. iako je cijeli moj život u stvari jedno veliko putovanje, ovaj put bilo je posebno teško .. Bila sam u veeelikoj dilemi kako da odem iz svoga virtualnog svijeta, malene forumske zajednice koja se sastoji od ljudi koji su mi jako jako jako dragi i koji su mi dali toliko toga dobroga u proteklim mjesecima .. nadam se i ja njima, barem malo .. pošto me je bila počela pucati užasna nostalgija, a i prijetila je opasnost da se oooopako rasplačem, odlučila sam da se ne javljam i ne pišem postove, barem jedno vrijeme, dok se malo ne snađem, sredim misli i ne uklopim u novu sredinu. .. Znam da će razumjeti i da će biti sretni jer sam ja sretna .. jer ja jesam sretna, malo nostalgična i melakolična, ali sretna …
Kako onda otići - bez riječi se izgubiti nije dolazilo u obzir, ali da li je napisati oproštajni post dobra ideja, da li davati na taj način uopće šansu ljudima da ostavljaju kojekakve komentare, da uzimaju sebi za pravo da komentiraju nešto o čemu pojma nemaju .. ipak, ne pada snijeg da prekrije brijeg nego da svaka zvjerka pokaže trag … ostavila sam tako jutros oproštajnu temu, činilo mi se nekako nepristojnim i ružnim otići možda zauvijek, a ne pozdraviti se, ne poželjeti sve najbolje ekipi u nastavku njihovih života ..