Već sam davno napustila teren. Nacrtala sam čiča glišu da ti pravi društvo i ostavila te da klečiš pod suncem i puštaš pjesak da nepovratno bježi tvojim prstima. Na kraju, za tvoj show nije bilo karata ni na crno. Ni reda. Ni šaltera.
Konačno sam natraške pronašla odakle sam došla i vratila se tamo.
***
Opet je januar. Hladni, hladni, januar. Poznajem ga po zvuku melodije mojih ušiju
što odzvanja okićenim gradom,
glumim u filmu o mećavi bez snijega, ćutim lica prolaznika pod šalovima
i razmišljam o
ranjivosti.
razmišljam o obalama, kuglama, smjehovima, prošlostima,
o drugima,
o novopronađenim aspektima sebe,
o mekanoj bijeloj srži od krajeva svih živaca što je svagdje ista i beskončna. razmišljam o onom mjestu gdje smo isti,
i ti i ja, mi, oni
i prolaznici,
i vilenjaci iz podsvjesti...
***
Naslanjam mekanu glavu na svoja ramena, topla su. Ne grče se više. Ruke držim u džepovima. Tako pretvaram gumu u plastelin, ljepim ga na mjesta gdje mislim da dobro izgleda, gdje se boje slažu. Grijem se vlastitim tijelom. Ono je tu zbog mene. I ja sam tu zbog njega.
***
Na nebu trakovi odlazeće dolazećih aviona, crtaju nebeska raskršća putujućih sudbina u njima, stojim ispod, glave zabačene unatraške igram križić-kružić s nebom. Ako pobjedi, stat ću mu na nogu.
Samo da se ne sapletem.... Ma, svejedno, dobro je biti u vlastitoj koži.
__X__l______l______
_____l______l______
_____l______l______
Post je objavljen 13.01.2005. u 18:12 sati.