Ne volim tišinu.
U mojoj glavi stalno je komešanje.
Muzika, razgovori, monolozi, citati… Ni ne znam koliko procesa se vrti usporedo.
Nije ni bitno. Samo da nije tišina.
Ne znam zašto me toliko smeta.
Danas ponovo odlutam.
Opet pričaš s nekim?
Trgnem se.
Kako znaš? Proizvela sam zvuk? Riječ?
Usne ti podrhtavaju. I osmjehuješ se.
Osmjeh.
Razgovaram. Malo sa sobom. Više s njim.
Ljudi daleki, ljudi bliski.
I ne, nisam luda. Još.
Samo ne volim tišinu.