Zbog njih mi žene lijemo suze, plačemo od smijeha... Za njih smo spremne počiniti najgluplje stvari. Volimo ih, a ponekad ih i mrzimo. Krivimo ih zbog svega lošeg što nam se dešava i nazivamo ih šovinističkim svinjama. A bez njih ne možemo. I bez obzira na sve i dalje tražimo onog idealnog. Ili smo ga već pronašle.
On ponekad zna bit "duša od čovjeka", a ponekad poželimo da ga nismo ni upoznale. U početku vidimo smo njegove vrline, a kasnije i mane i usprkos tome volimo ga i dalje.
Ponekad nam muškarac postane najbolje prijateljica. I za divno čudo oni znaju i slušat. Makar im ponekad misli odlete pa kad nakon dugačkog izlaganja ga pitamo "I što ti misliš o tome?", on će samo reć "A!?".
Volimo i njihova glupa međusobna nadmetanja. "Tko može više pive popit?". I smijemo se svemu tome. Mada nam i dalje ona nisu jasna. Čemu dokazivat da si bolji, ljepši, pametniji od drugog muškarca. Ah, da i mi žene to radimo.
I dragi su nam unatoč svemu. I dobrom i lošem (ok tad su nam malo manje dragi.)
Volim vas....
Pusa
:)
Post je objavljen 08.12.2004. u 17:36 sati.