Amidala...
srijeda, 08.12.2004.
Ah ti divni muškarci...
|
Zbog njih mi žene lijemo suze, plačemo od smijeha... Za njih smo spremne počiniti najgluplje stvari. Volimo ih, a ponekad ih i mrzimo. Krivimo ih zbog svega lošeg što nam se dešava i nazivamo ih šovinističkim svinjama. A bez njih ne možemo. I bez obzira na sve i dalje tražimo onog idealnog. Ili smo ga već pronašle. On ponekad zna bit "duša od čovjeka", a ponekad poželimo da ga nismo ni upoznale. U početku vidimo smo njegove vrline, a kasnije i mane i usprkos tome volimo ga i dalje. Ponekad nam muškarac postane najbolje prijateljica. I za divno čudo oni znaju i slušat. Makar im ponekad misli odlete pa kad nakon dugačkog izlaganja ga pitamo "I što ti misliš o tome?", on će samo reć "A!?". Volimo i njihova glupa međusobna nadmetanja. "Tko može više pive popit?". I smijemo se svemu tome. Mada nam i dalje ona nisu jasna. Čemu dokazivat da si bolji, ljepši, pametniji od drugog muškarca. Ah, da i mi žene to radimo. I dragi su nam unatoč svemu. I dobrom i lošem (ok tad su nam malo manje dragi.) Volim vas.... Pusa :) |
- 17:36 - A na to ti kažeš... (3) - Isprintaj i spali - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tko sam ja?
Obična cura iz susjedstva za kojom se muškarci na ulici ne okraću jer je smatraju curom nevrijednom pažnje :). Ona za koju frendovi smatraju da si nije sposobna pronać tipa, koja studira i svoju budućnost ne može ni vidjet a kamo li zamislit. A sad malo ozbiljnosti... Željela bi tipa a ne bilo koga, željela bi studirat umjetnost, biti ozbiljna cura, i sretna. I možda pomalo drukčija od drugih, rješit se većine strahova koji me koče u životu, i naravno ostat oped ona svoja, obična cura s malo sreće u životu i ljubavi koja je odvažna, pametna i lijepa.
Osmijeh
Osmijeh ne stoji ništa, a dijeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga koji ga daje. Bljesne poput munje i sijećanje nam može trajati zauvjek. Nitko nije toliko bogat, niti toliko siromašan da bi ga sebi mogao uskratiti i svatko njime dobiva. On je odmor umornom, putokaz izgubljenom, sunčeva zraka žalosnom i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Njega ne možemo iznajmiti, kupiti, posuditi ili ukrasti. Jer vrijedi zapravo samo kad se poklanja... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||